boomp3.com
-Hajde, Mandy! - povikala je Lea.
-Evo me, sad ću. - govorila sam u žurbi.
-Ajde daj, zakasnit ćemo!
-Evo me, ne brini se, nećemo zakasniti.
-Da baš. Uvijek kasnimo...tj. TI kasniš. Morala biš se riješit te navike. - negodovala je Lea. Moje navike joj nikad nisu bile po volji. Možda se i zato često nismo slagale. Kao da nismo bile prave sestre...
* * *
Prošlo je već oko 6 tjedana otkad nam je baka umrla i otkad je Lea došla kod mene u stan. Škola je već bila završila i svi su željno očekivali ljeto. Svi osim mene. Znala sam da neću, kao prošlih godina, cijelo ljeto provesti sa Sarom, i to mi je bilo teško prihvatiti.
-Ajde vidit ćemo se. Proć će to brzo. A i za tjedan-dva ti i Jamie dolazite kod mene, ok? Već sam sve ugovorila sa starcima.- uzbuđeno je govorila Sarah prije odlaska u Miami.
-Naravno da ćemo doći! Ali...ostatak ljeta...?! Jadan Jamie samnom. Izludit ću ga...hehe...ma šalim se.
-Ma znam da se šališ. Al, prije će on izluditi tebe sa svojim skejtanjem...hahah... - Sarah je uvijek imala neki njoj svojstven sakrastični humor. Doduše, meni to i nije smetalo.
-Dada. Ma nadam se da će sve bit ok... - bile su moje riječi prije 2 tjedna kad je Sarah otputovala. I do sad je uglavnom sve bilo u redu.
* * *
Ali, danas je došao dan kad smo Jamie i ja kretali na let za Miami, a Lei se baš sad namjestio izlet sa drugom, novom školom u ovom gradu, Seattlu.
-Sve smo se dogovorile, jelda? - upitala sam Leu prije nego što je otišla.
-Da...sve znam. Ne moraš mi ponavljat sve 15 puta. Kad dođem, moram.. - prekinula sam ju. Naime, Lea je na izletu samo 3 dana, dok ja kod Sare ostajem više od tjedan dana.
-Dobro, znam da sve znaš. Ajde, lijepo se provedi. - zagrlila sam ju i poljubila.
Nakon toga je otišla svojim putom, a ja sam se sa svojim koferima uputila prema Jamiu, koji je živio samo par zgrada prije mene.
Vruće ljetno sunce je bilo užarilo pločnik pod mojim nogama, i imala sam osjećaj da ću izgorjeti. Brišući znoj, probijala sam se kroz hrpu ljudi. Došla sam pred Jamievu zgradu i pogledala u nebo. Bilo je bez i jednog oblaka, a žarko sunce je i dalje neprestano grijalo i najavljivalo još jedan vruć, dug i zamoran dan...
Liftom sam došla do 12. kata, gdje je živio Jamie. Stala sam ispred stana i pozvonila, no nitko nije dolazio, pa sam otvorila ulazna vrata i sama ušla. Jamievih staraca nije bilo u stanu, što me začudilo, no bar sam saznala zašto nitko nije otvarao vrata. Izula sam se, pogladila Jamievog psića i krenula prema njegovoj sobi. Glazba je treštala a cijeli stan je odzvanjao od basova. Naglo sam otvorila vrata i poželjela da se nisam našla tamo u tom trenu...
-Jamie?!?!
Sjedio je i pridržavao si glavu nad redovima bijelog praha...
°×.evo napokon novi post...ispričavam se zbog nerazumljivog prvog posta, nadam se da je ovaj malkice razumljiviji. (: i hvala vam na iskrenim komovima, cijenim to. i dalje primam likove u priču, jedna cura se javila da bi pisala priču, pa kad uredi blog ću stavit link u box. eto..to je sve od mene...papa...kissach... .×°
Post je objavljen 26.06.2008. u 16:52 sati.