Prošla sam maturu, i odmah mi je lakše...
Pola briga manje...
Nekako me ovo učenje spriječilo da mislim na Njega...
Sada kad imam više slobodnog vremena, bojim se da će biti gore...
Ali trudim se ne misliti, trudim se isključiti mozak i uvijek se zabavljati nečim. Ili sam vani, ili na kavi ili doma crtam...
Ponovno sam se vratila toj staroj strasti...
Još jedan od načina izbacivanja frustracija...
Nitko mi se ne sviđa, nitko me ne zanima... Prerano je... Ne neki način se želim zaljubiti a s druge strane znam da nitko neće moći Njega zamijeniti...
Bar ne za sada...
Post je objavljen 26.06.2008. u 16:27 sati.