Marketing
No one standin' on my side,I feel so lonely I could cry...Where is my love tonight?
Te stihove mi je Darkman napisao kada mi je prvi puta rekao da me iskreno voli...Nikada ih neću zaboraviti...
Ljeto nije baš moje najdraže godišnje doba...Ali jedva čekam Darkyjev ročkas...30.7......Bit će to najljepši dan...Čak mnogo ljepši od mojeg ročkasa...Još da mogu biti s njim na taj dan i to bi bilo savršeno...
Ne mogu opisati taj osjećaj koji me obuzima svakog trena kada pomislim na njega...Svaka njegova riječ me dotakne i na neki ugodan način mi hladi kožu svojim dodirom...Znam da je ovo "nešto više"...Osjećam to...
Jučer me uhvatila kriza...I zamalo sam učinila nešto za što uporno tvrdim da su emachi prerasli i da to nije u njihovom stilu...Skoro sam Darkyju oduzela sebe(kako bi to rekao Edward Cullen u Sumraku)...Mislim da mi je to jako zamjerio i da mi to ne može oprostiti...Ali jednostavno sam željela ostati zatvorena među iluzijama i prestati govoriti suzama izdajicama da prestanu teči.Sve je teže u mom životu ostati normalna...Ja mislim da bi promjena sredine bila dobra za mene.I Ivan se slaže s time...Samo što se moja obitelj s time ne slaže...Ne slaže se ni moja mama(koju neizmjerno puno volim iako ona tavrlja neke gluposti...pusa mum...) da na jedan dan(ali na samo jedan dan) odem do Darkmana...Ovo nije materijalno...Niti je išta što ću moći zadržati za sebe...To je samo par sati s osobom koju volim neizmjerno...I znam da ne bih požalila ni na tren,pa makar ispala budala jer nije u redu da cura ide prva...Briga me za ponos,za tradiciju,za staromodnost...Ja znam da bih tog dana bila sretnija nego ikada prije...Smatram da je ljubav vrijedna svega...I da bi me tih par sati oraspoložilo i dalo mi snagu da nastavim dalje...Ja samo tako malo tražim,a to ne mogu dobiti...Rekla sam da ne želim ništa drugo...
Teško je trošiti riječi kada znaš da neće biti pročitane od strane onih koje se to tiće...
Trenutno razmišljam o nastavku romana...To bi trebala biti trilogija...Ali kako da to ostvarim kada mi netko stalno zvoca kraj uha dok pišem(a od toga mi nema goreg)...Zaista je to moj životni san i znam da ću ga kad tad ostvariti...Taj crni anđeo poluvampir Liah i smrtnica Andrea...Borba za živote palih anđela i vračanje Liaha na mjesto koje mu pripada...Tron u kraljevstvu vampira!I tragična Andreina sudbina...Predivni ljubavni opisi...Zajednički smrtni skok sa Stijena...Sve me to ponjelo duboko u moje maštarije iz kojih jednostavno ne želim van dok ih ne napišem na papir...I još kada shvatim da bez Darkmanove ljubavi od toga ne bi bilo ništa,pitam se-zašto da to ne završim dok mogu?-.Before my heart broke again,and I fall to pieces...To će se kad tad dogoditi...Ipak smo tek teenovci...
Napisala sam zato još jednu pjesmu...Ma to su zapravo misli složene u strofe...Ništa posebno...Ali htjela bih da vidite..._
Tihe misli u zaglušujućoj oluji
Kiša...
Grmljavina...
Spojile su se u oluju...
To smo nas dvoje...
Dva elementa...
Jedan bez drugog ne možemo...
Svaka kap je suza koju sam prolila jer ga nema...
A svaki prasak groma je njegov gromolik vrisak jer nisam kraj njega...
Slušam to bijesno pljuštanje ....
Taj paradoks svih osjećaja...
Tu grmljavinu što mrtva srca iz vječnog počivališta diže...
Strah od gubljenja...
Strah od nedostatka njega i njegovih riječi...
Strah od same pomisli da ga gubim...
Bljesak...
Poput njegovog pogleda...
Prodoran...
Sveta svjetlost u mojim mislima...
Nije dosta što krvarim ljubav iz rana na svojim rukama...
Samo jedan trenutak s njim trebam...
Samo jednu minutu njegovog glasa...
Samo sekundu koja je dovoljna da me dotakne...
Samo jednu priliku trebam...
Da mu pokažem što moja ljubav može...
Samo jednu noć oluje trebam...
Zašto uvijek uzimam te elemente?Pa zato što ja volim kišu ,a on grmljavinu...To mi na neki način znači da bez toga ne bi bilo oluje naše ljubavi...
Hvala Neli i Ratku što su bili uz mene i trpjeli me...Haha...Stvarno ne znam što bih bez vas...
Poljubac šaljem Darkmanu(
)
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 26.06.2008. u 15:55 sati.