*NARKOMANKA..*
Najdraži jedini prijatelju
uz ovu tihu jesenju kišu
moji ti tanki i blijedi prsti
posljednje pismo pišu.
Ako mi slova nisu lijepa
oprosti ruci što drhti
jer osjećam već da tiho idem
k zadnjem času smrti.
Ruke mi drhte,postaje hladno
moj zadnji dan će brzo proć
i sad ću sama s tugom
u drugi kraj ko stranac poć.
Kada mi sretneš majku na putu
uruči joj topao pozdrav moj
i reci joj da sam sretna bila
jer sam živjela život svoj.
O,kad bi znao kako je tužno
pozdrave slati posljednji put
kako je teško reći "zbogom"
i poći na tamni,hladni put.
Možda je bolje da sad odem
nego da dođe bijela zima,
al svakako kad jednom odem
reci da sam svima oprostila.
Ako netko i pusti suzu
obriši je nježno sa lica tog
i ne daj da itko zamnom plače
niti da dođe do groba mog.
Ne daj,jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti,
jer nitko nije pričao
kao što smo pričali mi.
Kraj pisma već se bliži
na slova pade suza bijela
tek sada mogu da kažem:
"Jedino sam tebe voljela!"
Ako te pita koji neznanac
zašto je na grobu igla tanka
reci: "Tu sniva propalo djetinjstvo
i jedna narkomanka..."
Loves Deja... zbogom...
Post je objavljen 26.06.2008. u 13:11 sati.