Mjesec dana odricanja od svih onih divnih, slatkih stvari kao što su čokolada, sladoled, med, rođendanske torte (a bilo ih je) upak je urodilo plodom. Naš Miško je usporio s rastom. Na zadnjem UTZ nakon premjeravanja samo smo dva tjedna veći nego što bi trebali biti. Dr. zadovoljna a i mama.
I dalje za mene nema svih tih slathih delicija i kontrola za 3 tjedna.
Nije usporio samo Miško, usporila sam i ja. Ovaj zadnji mjesec definitivno više nema snage. Evo baš danas nakon doručka nisam uspjela biti niti 30 minuta budna da izbrojim Mikšove pokrete. Toliko mi se spavalo da sam morala odrapiti još sat vremena. Koji dan sam tako umorna (ne znam od čega) da nemam snage niti ručak skuhati.
Kako su počele ove vrućine noge tj. moji skočni zglobovi izgledaju ne dvostruko već četverostruko deblji, najradije bih svugdje išla bosa jer sve što obujem me steže.
Danas je D. otvorio sezonu kupanja. Išla sam i ja s njim no nisam se kupala, ne vjerujem baš čistoći mora. Malo sam samo toćala nogice. Na povratku do auta morali smo se uspeti uz pozamašno stubište. To se pokazalo kao vrlo veliki pothvat. Osjećala sam se kao da se penjem na Himalaju, napredovala sam par stepenica i onda mali odmor i hvatanje zraka pa nastavak. Ako ovako nastavim ubrzo će mi se morai ugraditi motor za pokretanje. Stvarno ne zna kako se uspiju kretati žene koje dobiju po više od 20 kg. Ja sam sada na +10,5 i teško mi je.
Post je objavljen 25.06.2008. u 22:32 sati.