Volim rad. Rad oslobađa od glupih i nesređenih misli koje mi punom brzinom i bez prestanka prolaze kroz glavu. Kada radim, situacija u glavi se raščisti. Ponekad mislim da volim raditi jer se time na neki način iskupljujem za sve pizdarije koje mi padaju na pamet kao i za sve pizdarije koje sam napravila. Sebe valoriziram po tome koliko radim. Zato kada ljenčarim padnem u depresiju i muči me manjak samopouzdanja. Ja sam savršen materijal za izrabljivanje, a mislim da sam i prikriveni mazohist sadističke vanjštine. Kada mislim na rad, mislim i na fizički i na mentalni oblik rada, iako mi je fizički nekako slađi jer je poslije radnog vremena glava savršeno čista a um i dalje entuzijastički znatiželjan. Od ovog drugog oblika glava bude umorna, pa poslije posla često mogu jedino buljit u TV kao tele u šarena vrata. No, svejedno, to ne umanjuje moju ljubav prema radu.
Ne volim ljeto. Prvo, onda je godišnji, što me tjera na razmišljanje o tome kako se sada ovi slobodni dani moraju dobro, mudro i "što bolje" iskoristiti jer je iduća prilika za odmor tek za godinu dana. Kao da raspolažem sa nekim izuzetno vrijednim dionicama! Zbog navedenog sam pod pritiskom koji me čini nervoznom, a ionako unaprijed znam da ću i ovo ljeto provesti u Puli kod roditelja, bez love, jer ću sve ulupati u adaptaciju stana. Zbog suživota sa starcima ćemo, kako to prirodan tijek događaja nalaže, svi početi pizditi nakon tri do pet dana.
Drugo, biti će jako vruće, sunčano i na svakom koraku će se stvarati gužve i prometni krkljanci.
Treće, uz sve koncerte i festivale u Puli, navečer će mi biti malo dosadnjikavo, pa ću puno piti jer sutra se ne radi, ljeto je, mladi smo, ludi smo, samo jednom se živi, super se zabavljamo i slična sranja, a zapravo piješ jer nemaš pametnijeg posla i jer nekako moraš utući vrijeme i ubiti dosadu. OK, priznajem, tu sam glavni krivac ja jer se ne znam zabaviti bez alkohola. Zbog navedenog budeš svaki drugi dan mamuran, a kako sam već navela u prethodnom postu, uistinu ne volim mamurluk.
Četvrto, opet ću se morati pred svjetinom skinuti u kupaći kostim, što za mene nije nikako ugodno iskustvo jer se ne osjećam lijepom u tom minimalističkom outfitu i ne mogu se opustiti na plaži; imam strije još od pamtivjeka, pa malo celulita, pa malo ožiljaka od brzinskog i neopreznog brijanja, pa jel` mi veliki trbuh, jel` se napravi šlauf kada ovako sjednem, jel` mi lelujaju bokovi dok hodam, jel` mi ispala sisa, jel` mi proziran kostim, hoću li se spotaknuti i razbiti glavu na ovoj stijeni, pa ovo, pa ono. Koja gnjavaža. Jednostavno se ne osjećam ugodno u svom razgolićenom tijelu na plaži među mnoštvom nepoznatih razgolićenih tjelesa. Cijele se godine pokrivamo i skrivamo, nedajbože da u donjem rublju izađem na balkon ili da se presvlačim pored otvorenog prozora, nedajbože niti da izađem vani sa dubokim dekolteom da mi ne bi gledali u sise, a onda je kao od 21.6. do 23.9. to sve potpuno normalno.
E pa to je čisto licemjerje, ako mene pitate.
Post je objavljen 26.06.2008. u 11:41 sati.