....dragi,ponoc je vec davno otkucala a ja eto jos uvjek sjedim I listam po sjecanjima...ova tama sto me okruzuje,ove misli sto su izgubile vise smisao kopaju u meni ranu,zadiru do bola...vjerujes li da ljepota boli!...ljepota onoga sto smo imali I cemu smo tezili...uplovila bi u tvoje tuzne oci I u njima pronasla smiraj...toplinu...razumjevanje....pronasla smisao svega onoga cemu sam u zivotu tezila...nikada necu shvatiti tvoju odluku....imas li snage pogledati me I reci da nam zelje nisu bile iste...i pitam se,iz dana u dan se pitam.....ima li povrataka natrag?zelim li uopce isplivati iz tih uspomena koje me drze koliko toliko na zivotu?...
Volim te...znas li kako je tesko izgovoriti te rijeci?toliko puta pozelim viknuti u noc....volim te...glasno dozvati tvoje ime...toliko puta pozelimda si tu....kraj mene....vrisak se izgubi negdje duboko u srcu,tihi uzdah prelomi se u grudima,a iz sklopljenih ociju klizne suza...i boli me,boli do ludila....ponestaje mi snage,jer ti si bio moja snaga....moj izvor kojim sam se napajala....moje sunce sto me grijalo...moja luka gdje pronadjoh spokoj za svoju umornu dusu...da,sve si mi to bio...sve mi to jesi....sve ces mi to biti...i jos mnogo,mnogo vise...i ljepse....i kad sad pogledam u ovu tamnu noc....nazirem negdje daleko sjaj...da,to je nada...nada u jedno bolje sutra...u jedno vrijeme kad ces se pojaviti ovdje pored mene....dan kada ce ova tuga postati samo mit koji cemo jedno drugom prepricavati sa osmjehom na licu....najdrazi,vjerujes li???...ja vjerujem,jer vjerujem u tebe!
Znas li kako je tesko usnuti u ovakvoj noci...zagrliti jastuk I zaspati sa suzama....i probuditi se sa saznanjem da te nema...da nikad neces doci....da smo dva svijeta toliko ista a toliko razlicita...znas li??...nikad necu saznati....niti zelim znati...ubilo bi me saznanje da je I tebi tesko,jer jedino sto ti trebas znati je....zelim da budes sretan,tamo negdje daleko gdje si sagradio svoj dom....da,tamo pripadas,ma koliko ja sebe uvjeravala u suprotno....meni ostavi san,i tracak nade za jedan dan...negdje,nekad....i sjecanja....hranicu se njima I voljeti te...voljeti beskrajno....
najdrazi....nek ti oko suzu ne okusi,nek ti se dusa tereta oslobodi...i znaj da "najvaznije stvari u svijetu postigli su ljudi koji su se nastavili truditi kad se cinilo da vise nema nade”
Post je objavljen 26.06.2008. u 11:04 sati.