Marketing
Miss Rosalind, nastavak priče ...
Whisper rose
Te je noći, na godišnjicu njihova prvog susreta, topla svjetlost svijeće osvjetljavala buket bijelih ruža, sorte Whisper (šapat) koji joj je On donio, dolazeći na večeru koju nisu uspjeli pojesti.
Rosalind je zatvorenih očiju udisala miris ruža koji se stapao s mirisima Njegove i njezine puti. Slušala je Njegov šapat: Divna si ... o, kako si divna, moja Ružice ... i osjećala vreli dah i požudne usne koje su joj lutale ušnom školjkom, vratom, grudima ...
Izmučena Njegovom upornom opsadom, Njegovom i vlastitom sve nesavladivijom željom, napokon je popustila. Predala mu se potpuno, bez ostatka, otkrivajući pri tom zapanjujuće činjenice o sebi samoj.
Prvo, iako je mislila da će biti, nije bila IceBerg, ali je poput ledenog brijega, dvije trećine bilo pod površinom. On joj je pokazao da je vrijedno uroniti kako bi se sagledale prave dimenzije. Ona je duboko udahnula i uronila, otkrivajući prostore svoga ja kojih ranije nije bila svjesna.
Drugo, po prvi puta u životu oduprla se svome snažnom super-egu, tom strogom stražaru koji ju je nagonio da se ponaša u skladu sa moralnim načelima i koji ju je kažnjavao osjećajem krivnje čak i na pomisao njihova kršenja. Sad je jedno od tih načela prekršila svjesno, začepila je uši upornom šapatu svojeg super-ega, unatoč tomu što je znala kako se ne može zaštiti nikakvim obrambenim mehanizmima. Naime, ona je svoje obrambene mehanizme brzo razotkrivala, a oni gube moć kad ih osvijestimo.
Njega nije pitala je li 'slobodan', čak mu nije omogućila da je, kad je pokrenuo tu temu, informira o činjeničnom stanju. Nije željela znati je li On trenutno u braku ili između brakova, znala je da ni jedna ni druga činjenica ne bi ništa promijenile, kao što ni jedna brana ne bi mogla zaustaviti nadiranje plime. Nošena plimnim valom svojih i Njegovih osjećaja, nije tražila olakotne okolnosti za sebe. Jedinu olakotnu okolnost vidjela je u tomu što On nije imao djece, pomenuo je to jednom, govoreći kako njegovu kolekciju slika neće imati tko nasljediti.
Djeca su jedini sudci koji nas imaju pravo osuditi, mislila je Rosalind. Oduvijek je bila sigurna da sama nikad neće imati djece, kao što je bila sigurna da nije stvorena za suprugu. Tu je činjenicu smatrala vlastitim nedostatkom, manom zbog koje, iako je voljela djecu i smatrala ih najvećim bogatstvom, nije sebe mogla vidjeti u ulozi roditelja. Baš stoga što nije imala vlastite djece, znala je da ne bi mogla podnijeti optužujući pogled ni jednoga djeteta.
Uostalom, ionako mu je prije vrijeme za unuke, nego za djecu, pomislila je. Bila je zapanjena snagom Njegove želje, izdržljivošću Njegove snage, rafiniranošću vještine kojom ju je ljubio. Dok ju je ljubio nije mogla razmišljati ni o čemu, no poslije se zapitala kakav omjer seksualne inteligencije i iskustva 'leži' iza te Njegove ljubavničke vještine. Bilo je očito da je u Njega obilje i jednoga i drugoga. Ona se bojala vlastite nespretnosti, naime, unatoč zrelim godinama, njezina su znanja o tjelesnoj ljubavi bila uglavnom teorijska. No, On ju je razuvjerio:
Nikakva ti znanja ne trebaju. Uče li ruže mirisati? Ti ljubiš kao što ruže mirišu - iz dubine svoga bića. I to te čini vještijom od najiskusnijih ljubavnica ...
No, nju nije umirilo to što joj je rekao, pretpostavljala je da je On upoznao mnoge, vješte i iskusne, prije nje. Osjetila je oštar trn ljubomore.
Bila je to još jedna činjenica koju je saznala o sebi - sposobna je ljubiti ...
... i biti ljubomorna.
šapat Ruže, photo by rusalka
Mislila je kako zna sve o ružama ...
... a ipak je zaboravila da ruže imaju i trnje.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: subota u vrtu ...
Post je objavljen 28.06.2008. u 00:01 sati.