
Otkucava ovaj sat,
zaglušujuće glasan
poput jeke, koju poslala sam s vrha planine.
Odzvanja kroz praznu mi postelju,
poput truba užasno iritantnog orkestra
čiji prvi taktovi na posljednjim ispraćajima
tjeraju na smijeh, nepriličan situaciji.
Osjećam se tragikomičnom.
Čemerne misli stisle su mi grudi i ne daju mi disati.
Ne osjećam vjetar u prolazu.
Jer i sama sam poput njega, već dugo samo sam u prolazu.
Tupilo, željezni bat,
vrijeme otkucava, za nekog drugog
moja zadnja sekunda evo upravo je stala
i glavom mi prolazi pjesma nevesela
što svirao je orkestar, onda.
U zaostatku, mahnito perem crnilo s očiju
u žurbi, jer sat otkucava.
Hladna voda isprati će tugu, uvjeravam se.
Ne, ne otkucava meni,
vrijeme ne prolazi za mene,
vrijeme prolazi pored mene.
Planine ne poznaju prolaznost.
U žurbi, da isperem tugu.
Ne, sat ne otkucava u mojoj praznoj sobi,
to mi ti kucaš na vrata,
stigao, dozvan jekom užasnutom.
Uvjeravam se.
Edit : Hm, poučena trenutnim razvojem događaja, tj. komentarom jednog od mojih cijenjenih čitatelja (malo Vas je, ali vrijedite za 100 ;)) , koji me obavijestio da me stavio među linkove, shvatila sam da dosad apsolutno niti jednog blogera, kojeg sam uvela u svoju Dvoranu slavnih nisam o tome uopće obavijestila, a možda sam trebala? Nadam se da se nitko od Vas nije našao uvrijeđenim na bilo koji način. Svi ste ondje jer Vas volim čitati, jer u Vašim pjesmama i pričama pronalazim mnogo toga vrijednog! Zato, ne zamjerite na mojoj samoinicijativnosti :))
Šaljem Vam svima veliki zagrljaj!
insomniaX
Post je objavljen 25.06.2008. u 21:36 sati.