.............ToLiKo SaM tE pUta PoKusaVaLa ZaboRavIt..............
ali ne idee,Urezan si duboko u moje srce,Sjecam se onog jutra kad si otisao zauvijek
.............OnOg gRoZnoG kIšNoG jUtRa, Kad sAm Za ToBoM pLaKaLa...........
kad sam molila da ne ides, da ostanes,kad mi kosa prekrivala moje suzne oči, moje krvave ruke
...........OnoG jUTra KaD sAm Se PoNiZnO BaCiLa PrEd ToBom..............
pala toliko nisko,da sam mislila da vise nikada necu ustati,da me nema tko podignuti
..........JeR pReWiSe jE vReMeNa,KOje Se ne moZe ZaBoRavIT.....
bol je prejaka, uspomene presvježe,oziljci preduboki, tvoj glas,tvoj osmjeh,sve sto me vodi u zivot nema
..........I nE NeMaM ViShE sNaGe,TkO cE mE poDiCi....?!...........
tko ce mi izbrisati, izbiti, maknuti, to kišno, ruzno, tuzno, jutro iz glave,tko ce mi to oduezet
.............I kaD bI PaLa,Ti Bi mE dIgNuO,KaD sAm PlaKaLa Ti bI bRiSaO moJe SuzE........
sad te nema,nema te kraj mene,nema mog razloga za zivot,nema moje radosti,ma sto te briga
..................NeZnaM vIsHe Ni KaKo Se sNaLaZiM.............
osim ovako,preko papira,jer ovako lakse izrazavam svoje osjecaje,nade,gubitke
.........Ma ZnaSh Li KaKo mI je?!..............
dok ujutro cujem tihe korake, i zapinjanje o razbacanu odjecu na podu,ja grizem nokte,i micem svoju rascupanu kosu sa lica i tresem se kao da se sve raspada,..
Post je objavljen 25.06.2008. u 21:04 sati.