Marketing
Hodaj, nebo strpljive voli...
Svi mi imamo kriza pa tako i ja, i koliko god se jakima cinili dodu trenutci u kojima jednostavno posustanemo..kad ne mozemo dalje cvrsto i odlucno kao sto smo do sad isli.
Posljednjih dana san opet tesko dolazi na moje oci, mjesec remeti mi i onako slabe sne..I dok mjeseceve sjene dopiru do mene kroz onaj sirom otvoren prozor, mojim mislima vrte se razne stvari...ali sve se one svode na jednu - samoca, moja samoca...Nije da ne mogu bez nekoga, ali fali mi sve to..fali mi puno toga.treba mi netko, netko koga cu imati samo za sebe, ciji cu dah i dodir osjecati, misli znati..nekoga tko ce se smijati za mene, podrzavati me isto tako i koriti kad ne budem u pravu, zelim nekoga tko ce me uhvatiti za ruku dok budem padala.Ne znam, imam osjecaj da se u meni svakim danom sve vise emocija nakuplja, osjecam kao da cu jednog dana samo prasnuti,,,Teret su mi svi ti osjecaji, ne mogu se sama nositi sa njima, zelim ih sa nekime podijeliti,,znam da ih ima za dijeljenje,i previse :)
Ne znam,,ja cekam i cekam,,tko ceka taj se i naceka, ali kazu da ono sto se najduze ceka bude najslade.Strpljiva jesam, ali isto tako mislim da necu moci jos dugo nositi se sa time.Tuzna zbog ovoga naravno nisam, ali zelja mi je prejaka..no..''...hodaj, nebo strpljive voli..''.Koracat cu dalje sa ovim teretom, koji je u ovom slucaju pozitivan teret, i jednog dana...mozda nesto docekam :)
A znam da cu docekat....
Post je objavljen 25.06.2008. u 20:24 sati.