Sjedim sa koljenima ukrizenim, na tepihu neveselih boja.
Dugo vec planiram kupiti tepih vedrih, nasmijanih nijansa, ali ne jos, nije vrijeme, nije doslo to razdoblje jos.
Pao je nas zagrljaj, ne velik, mali, ali dovoljan. I par rijeci.
Par pustih rijeci, pokoji osmijeh.
Da se veselin tome? Htjela sam. Pokusala sam. Ali ne zadugo.
Sjedio je s drugom za stolom. Mozda mu je sestricna, stara prijateljica, mozda mu je osoba s kojom nesto pokusava.
Uvijek od muhe radim slona.
Post je objavljen 25.06.2008. u 15:35 sati.