Iako mi je Joško nedavno preko Soulmatea poručio da bih blog mogla i ugasiti koliko često pišem u posljednje vrijeme, na što mogu samo pogledati datum njegovog posljednjeg posta i reći "Yeah, right - the pot calling the kettle black", ovo nije post za njega, nego za Željkinu prijateljicu s kojom sam sinoć razgovarala o problemu niskog tlaka iliti pritiska (je, je pritisne taj problem itekako…).
Truth be told, posvuda ćete naići na savjete o tome kako spustiti visoki tlak, a mi koji katkad bauljamo (ako se uopće uspijemo podići iz horizontale) kao pijani po svijetu jer nam je lak negdje na dnu kugle Zemaljske, ostajemo uglavnom uskraćeni za spasonosne savjete. Zašto?
Zato što je većina uvjerena da niski tlak nije opasan. Je l'? Opasan po koga, čega, što? Da, recimo, nije opasan po okolinu osobe s niskim tlakom jer na primjer, u situaciji rasprave, ista će često odmahnuti rukom i šutjeti – ne zato što nema što reći nego zato što joj mozak možda i šalje signale ali njima treba vreeemeeena da dođu do dijela za govor, pomaknu usne i oblikuju suvislu rečenicu. Da, i ovo „mahanje rukom“ je možda i preuveličano u danima niske naoblake pri kojima „bezopasan“ niski tlak zna uzrokovati modrice po tijelu od udaranja u štokove (dovratnike?), stolove i sl. jer je pravocrtno kretanje mission impossible kad tlak posjeti zemlju downunder. U tim danima, kako bi se prema Feng Shuiju reklo, oštri rubovi namještaja doista „režu chi“ (i štošta drugo, više opipljivo).
Nadalje, čitala sam u jednom časopisu kako je niski tlak nasljedan i uglavnom pogađa djecu. Hello? Jesam , dijete sam. By the way, definirajte mi termin „dijete“. Ne sumnjam da bih se našla u većini odrednica, ali …
I što sad?
E, pa svašta sad!
Svatko može samo sam sebi pomoći, jer je svaki organizam drukčiji, ali katkad se dogodi da tuđa iskustva pomognu u pronalaženju vlastite medicine, pa izlažem ovdje tek neka od mojih višegodišnjih iskustava uspostavljanja ravnoteže (usput, ne sjećam se da sam imala problema s niskim tlakom u djetinjstvu, mislim da me opalilo tek negdje u dvadesetima).
Kao što sam Željkinoj prijateljici već sinoć i napomenula, dugo godina mi je prva jutarnja pomoć (da, niskotlakaši imaju problema s ustajanjem) bila bočica eteričnih ulja ružmarina i limuna pored kreveta. Prije ustajanja, napipala bih bočice (jer se kapci još ne uspijevaju podići), teškom mukom ih otvorila i „usnifala“ nekoliko puta. Ovu instant pomoć koristim po potrebi i tijekom dana.
Ružmarin je meni inače jedna od omiljenih biljaka još od djetinjstva. Ako zbog ničega drugoga, preseljenje u Dalmaciju bio je pun pogodak zbog toga što ružmarina (i pinije, divinskog mirisa) ima posvuda! Na popis mojih lijekova za niski tlak ulazi i čaj od ružmarina kojem katkad dodam kadulje, timijana, majčine dušice, metvice, gospine trave, matičnjaka ili napravim čaj od bilo koje od tih biljaka.
Što se tiče hrane, prvo moram reći da češnjak ne smijem ni primirisati. Doslovno. Katkad me primi pomama za kombinacijom maslinovo ulje, češnjak, sol i rajčice, ali to samo znači da sam si svojevoljno prepisala presudu obamrlosti u iduća dva do tri dana. Ne pretjerujem, nažalost.
U raznoj literaturi pronašla sam da marelica iliti kajsija pomaže u podizanju tlaka. Potpisujem i obožavam ih jesti. S obzirom da su svježe dostupne tek kratko vrijeme u godini, opskrbim se sušenom inačicom što mi uz razne sjemenke i orašide dodatno probudi energiju.
Kad smo god te divinske hrane zvane sjemenke i orašidi, došli smo do moje glavne vrste prehrane koja mi je ujedno i najdjelotvorniji lijek protiv niskog tlaka te općenito za podizanje energije, a i raspoloženja (it kinda goes together, right?) Sirovo povrće i radosne energetske bombice kao što su orasi, cashew (fakat ne znam koji je hr naziv?) pinjoli, bademi, bučine sjemenke, sezam, cashew (je, napisan dva puta jer ga doista obožavam)… O svakom od ovih delicija mogla bih napisati zaseban esej, kao i o dodatnom „first aid kit-u“ tipa disanja nekoliko minuta samo na desnu nosnicu itd., ali iovako se ovaj post razvalio u nedogled.
Anyway, ovo vam pišem dok uživam u toplom danu na lođi (ok, ja sam ipak „netipičan niskotlakaš“ jer obožavam toplinu), pijuckam čaj od ružmarina i kadulje, a na stolu je još i kava. Oko mene su lončanice s raznim biljem, (dok se ne preselim u kućicu iz snova s vrtom), uključujući ružmarin, timijan, kadulju i metvicu. Osim što od njih radim čaj, uživam u njihovom mirisu i ljepoti. Da, mislim da je niskotlakašima važno da uživaju u ljepoti svim osjetilima – okusom, mirisom, dodirom… da slušaju lijepu glazbu, da se dive mirisu i obliku pinije, da se nasmiješe moru i suncu, da svaki dan prošetaju pored bilo kojeg samoniklog, divljeg bilja, da se druže s dragim ljudima, da se bave poslom kojeg vole (pa će im odmah biti lakše ustati se ujutro), da… No, dobro, nije to blagotvorno samo za niskotlakaše, ali ovo je post o tome… To jest o tome što meni osobno pomaže.
Ničega previše (oprez s kaduljom!) ničega premalo (Joie de vivre full speed ahead!).
Kad se uspostavi ravnoteža na drugim razinama (emotivnoj, na primjer) i tlak je lakše srediti. Da, naravno da to nije lako, ali život je ionako svakodnevna križaljka. Šašava, često bolna, ali čarobna jer uvijek imamo izbor preoblikovanja situacije – barem u našim mislima. Iz njih dalje sve nastaje i pokreće se.
Cheers!
Post je objavljen 25.06.2008. u 13:18 sati.