Kaže jučerašnja naslovnica Jutarnjeg Lista: "HTV-ova urednica posluje s konkurencijom. Dijana Čuljak tajno radi za Novu TV!"
Neću ulaziti u detalje samog članka, već ću se pozabaviti samo ovim naslovom. Što je to konkurencija? To je natjecanje između dvije ili više tvrtki/kompanija da pridobije nekog kupca. U slučaju televizija, radi se o natjecanju između televizijskih kompanija da pridobije gledatelja da gleda njihov program u određenom vremenskom razdoblju.
I tu je sve u redu. Imamo, dakle, HTV, imamo RTL, imamo Novu TV, i razne druge lokalne televizijske programe. No je li zaista sve u redu?
Pogledamo li pobliže malo naš HTV primjećujemo bitnu razliku između njega i ostalih televizija. HTV je, naime, javna televizija. HTV je dio HRT-a (kao što su to i HR i GP HRT). O HRT-u postoji napisan zakon, pod nazivom Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji. U tom zakonu, u članku 51. piše:
(3) Obveze HRT-a u prvom redu se podmiruju iz njegove imovine, a tek onda iz proračuna osnivača.
Pa da vidimo tko su ti osnivači. Članak 1. istog zakona kaže:
(1) Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čije se ustrojstvo i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
(2) Osnivač javne ustanove iz stavka 1. ovoga članka je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.
Koje su to obveze HRT-a? Da ne nabrajam ovdje, radi se o člancima 5. do 9. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, koji je dostupan ovdje.
Iako cijela stvar sad tu izgleda transparentno i HTV se čini kao da je legitimna (tu mislim "onakva kakva bi trebala biti") konkurencija na tržištu, to nije slučaj. HTV može, zato što ima proračun RH na raspolaganju, ulaziti u mnogo veće pothvate nego bilo koja druga televizija u Hrvatskoj. Ako neka od televizija i postane prijetnja gledanosti HTV-a, HTV ima gotovo nepresušan izvor kojim može odgovoriti na bilo što. Osim toga, HTV se financira na način koji je ostalim televizijama nedostupan - pretplatom.
Problem pretplate je još više zanimljiv utoliko što svaka obitelj koja posjeduje TV uređaj, prisilno plaća pretplatu bez obzira zanima li ih HTV ili ne. I dok je HTV-u tako na raspolaganju još ta jedna opcija (i to opcija kojom se namakne pozamašna svota) financiranja, ostale televizije financiraju se jedino vlastitim radom.
Kao takav, HTV je daleko iznad konkurencije i nije čudno da se programi RTL-a i Nove TV sve više pune reklamama, dok si HTV može dozvoliti prikazati cijeli film bez reklama, ili što RTL već deseti puta prikazuje reprize iste serije dok HTV treba tjerati da ponovno prikaže Zvjezdane Staze, i slično.
Iz tih razloga smatram da HTV nema konkurencije. No zbog osobite prirode televizijskog programa, opstanak drugih televizija je moguć - uz navedene loše pretpostavke (puno reklama, puno repriza).
Koje je konačno rješenje tog problema? U principu mislim da ne bi trebalo biti javne televizije. Zagovornik sam ne-mješanja politike u gospodarstvo i to bi bilo idealno. Međutim, jedno među-rješenje bilo bi ukidanje pretplate. Hrvati dovoljno plaćaju svakakve stvari i plaćanje pretplate na TV je potpuno nepotrebno, kao što su to dokazale ostale televizije u Hrvatskoj. Nju bi trebalo ukinuti ne samo zato što možda neki građanin ne gleda HTV, nego i zato što je plaćanje pretplate prisilno, regulirano Zakonom o HRT-u (Članak 53.) Tek tada će se moći početi govoriti o nekakvoj konkurenciji, jer će HRT tada biti podložniji zakonima tržišta umjesto umjetno stvorenim političkim zakonima i to bi čak moglo dovesti do općenitog poboljšanja kvalitete programa.