Marketing
Povijest ode u povijest...
Rekla bih samo- napokon. 
Neki dan sam započela post žaleći se na vrućinu, sparinu i kako ne mogu učiti, ali sam se ipak nekako prisilila. Nisam završila post, jerbo koga zanima moja muka s učenjem po takvome vremenu, no nisam sama, rokovi i dalje traju. Ali evo, ipak sam se potrudila, prošla danas ispit koji me mučio mjesecima, godinama…
A zapravo to nije bilo mučenje nego samo izbjegavanje nečega s čim sam se trebala suočiti odavno. Ali kako nisam, tako su se moje "muke" činile ogromnima, a zapravo je sve bilo u tome da jednostavno moram sjesti i naučiti, e pa napokon jesam (jesam, shvatila sam). A imala sam i za to dobar razlog. Osim što sam si priuštila taj hebeni prolaz, priuštila sam si i sutrašnji odlazak na Libertas Film Festival u Dubrovniku kao volonterka, bez dodatnih briga o ispitima…
Isplatilo se u svakom slučaju provesti ove zadnje dane, tjedne, mjesece doma s knjigom, bilo je to nadasve lijepo iskustvo prožeto raznim raspoloženjima, kukanjima, sve u svemu trud se isplatio. Bauk je sve ono s čime se ne želimo suočiti, ali eto kad se suočimo, pokrenemo, shvatimo da zapravo ništa nije tako teško kao što se činilo, ali da treba vremena, zaista treba. Ma objavit ću ovo sranje, čisto da znam čime sam se sve zamarala, ali ipak, trud se isplatio ma kako god se kasnije sve ovo činilo smiješnim…
A sad, što se tiče Libertasa koji se održava po 4. put u Dubrovniku, naravno da sam sretna što ću mu nazočiti iako nemam pojma što me dolje čeka. Vrućine su započele, vjerujem da će mi biti teško bilo što raditi po ovakvom vremenu, ali nadam se da ću ipak pomoći koliko budem mogla (tj. prisiljena
) Budući da prošle godine nisam volontirala na Motovunu, a htjela sam, evo sad sam se "prebacila" na Libertas i nadam se da će biti bar u pola dobro kao u Motovunu, gdje sam zapravo uživala pa je to bitna razlika. Ali ipak, sad ću i pomoći, pa ću znati kako je i biti volonter na nekom od filmskih festivala. Koliko sam shvatila neće nas biti previše, žao mi je što su neki morali odustati, a baš sam se nadala da će ići i da ćemo se lijepo zabaviti, ali što se može-PRIHVATI SE KNJIGE!!!
Zadnji put sam u Dubrovniku bila točno prije 10 godina i raduje me ponovni susret. Nadam se da ću se uspjeti javiti koji put, tako da osvježim blog bar na neko vrijeme…
A sad kibam, jer sinoć nisam baš ni spavala, a još me večeras čeka peglanje, a ako stignem možda ujutro i pospremim sobu za sobom
. Odoh pakirat kofer, i ne brinite Selma će se vratiti, a nadam se i Niko Kovač….
Post je objavljen 24.06.2008. u 22:52 sati.