Mirno sam u kutu sjedim,
i teškim pogledom druge slijedim.
Dok sljedeći stih smišljam,
tebe kraj sebe zamišljam.
I dok zamišljam nas,
u alkoholu tražim spas.
Kad bi barem tu bila,
i moju samoću sakrila.
Na kraju mog tunela
čini se svjetla nema,
i tko zna što mi se sve sprema.
Čašu vina sam prolio,
al´ tebe iz glave nisam izbio.
Ali poslije kiše Sunce dolazi,
i s tom mišlju me tjeskoba prolazi.
Nadam se da će se moje sunce vratiti,
jer bez njega se svijet ne može shvatiti.
Post je objavljen 24.06.2008. u 20:30 sati.