Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

Miss Rosalind, nastavak priče ...

Photobucket
rose tattoo

Nakon čaja kod Lady Montagu-Stuart-Wortley, u povratku je dio puta Miss Rosalind vodio ukorak s Miss Hermione. Čim je izmakla pogledu Lady Montagu, Miss Hermione je postala 'pogodna žrtva'. Kad bi joj do neke informacije bilo doista stalo, Miss Rosalind je, iako nevoljko, bila spremna poslužiti se i svojim lukavstvom i svojim šarmom:

Draga Hermione, vi ste duša ovoga grada. Sigurna sam da o povijesti Hamptonshirea znate više od bilo koga drugog. Iako to Lady Montagu ne bi odobrila, sigurna sam da biste bili tako dragi i podijelili sa mnom svoja sjećanja o slučaju nestale djevojke.
Moram priznati, ja sam jedna nametljiva znatiželjnica, a vi uvijek imate toliko strpljenja sa mnom, draga Hermione. Prisjetite se, meni za ljubav
...

Sjećam, se ... dobro se sjećam, rekla je Miss Hermione. A kako se i ne bih sjećala. Rosalind i ja bijasmo vršnjakinje. Da je poživjela i ona bi, poput mene, ove godine navršila 55.

Bila je divlje, bujne naravi. Smatrali su je ljepoticom ... premda ne znam što su to vidjeli u tako blijedom stvorenju ... Zvali su je Divlja ruža.

Bila je jedinica sir Lawrencea, najbogatijeg posjednika u cijelom okrugu. Mati joj je umrla u porodu a otac ju je jako volio, ispunjavao joj sve ćudi, čak je i svoju ladanjsku vilu nazvao Rose
, po njoj ..
A ona mu je donijela samo brige i tuge.
Zamislite, draga Rosalind, kako se sir Lawrence uzrujao kad mu se kćer jednoga dana kući vratila s tetoviranom ružom na ramenu. U ono vrijeme tetovirali su se samo mornari, vojnici i robijaši ... Bio je to pravi skandal, kad se Rosalind pojavila na balu u crvenoj svilenoj haljini koja je otkrivala tetovirano rame!
Nestala je ubrzo nakon toga. Svi su, osim njezina nesretnog oca, pretpostavljali da je pobjegla s nekim, najvjerojatnije s nekom vucibatinom iz nižeg staleža ... Možda s nekim konjušarom, kao Lady Chatterley ...
A otac je već bio ugovorio njezino vjenčanje sa sinom svoga uglednog prijatelja. Bila to 'partija' na kojoj su joj svi zavidjeli.


Miss Rosalinda je pozorno slušala Hermionino brbljanje i odagnala pomisao da je i sama Hermione zavidjela Divljoj Ruži na dobroj partiji, obiteljskom bogatstvu i smjelosti za izazivanje skandala. Sirota je Hermione bila tako neprimjetna ...

Miss Rosalind je iz svega izdvojila korisne informacije:
Kad mu je kćer nestala, Sir Lawrence je uspio spriječiti skandalozne novinske naslove ... mora da ga je to poprilično koštalo. Istragu je vodio poznati londonski istražitelj, koji je pretpostavljao da se radilo o otmici, ili čak o ubojstvu. Ipak, nakon, godinu dvije uzaludne potrage, istragu je morao zaključiti. Sir Lawerence nije odustajao, tragao je za kćerkom svih onih 15 godina, koliko ju je nadživio. Jer, ona je sigurno mrtva. Da nije, pojavila bi se da preuzme nasljeđe, nakon očeve smrti. Bila mu je jedina nasljednica.
Rosalind je proglašena mrtvom tek nakon očeve smrti a imanje su nasljedili sinovi njegove sestre. Bilo je to prije 15 godina, a oni još uvijek bezuspješno pokušavaju prodati nasljeđenu vilu. Iako u Hamptonshireu vlada prešutni dogovor da se davni skandal ne spominje, potencijalni kupci uvijek nekako doznaju ...
Naime, vlada praznovjerje da je vila Rose ukleta, da njome noću luta duh nesretne Rosalind ...


Miss Rosalind je odmah znala o kojoj se vili radi.
Vila Rose, na rubu grada ... Pročelje joj je bilo ukrašeno vijencima ruža, izvedenim u štukaturi, no ruže iz nekada brižno njegovanog prednjeg vrta sada su tako podivljale, da su, penjući se po verandi, već počele pokrivati i krov. U tom je trenutku Miss Rosalind shvatila da za Hamptonshire 15 godina ne predstavlja ništa. Ona je tu živjela već 15 godina, a ipak su je još smatrali strancem ... Jer, do današnjeg dana nitko joj nije ispričao priču o Rosalind i prokletstvu vile Rose. Ne bi ni danas saznala ništa da nije zloupotrijebila Hermioninu lakovjernost.

Možda bi od Miss Hermione čula još ponešto, no na uglu Ulice Lipa i Kestenove, njezini i Hermionini su se putevi razdvojili. Iako nije u potpunosti zadovoljila znatiželju, Miss Rosalind je osjetila olakšanje kad je Hermione nastavila svojim putem. Pomalo ju je grizla savjest zato što je polaskala Hermioni i izvukla od nje informacije koje su je zanimale. Bilo je to isuviše lako, Miss Hermione je bila samo dobroćudna usidjelica koja je, nemajući vlastitoga, živjela tuđe živote.
Začudo, iako se nikada nije udavala, Miss Rosalind sebe nikada nije smatrala usidjelicom.

Pošto se pozdravila s Hemione, nastavila je koračati, zanesena u misli.
Potisnula je grižnju savjesti zbog manipulacije Miss Hermioninim povjerenjem, znala je da joj se Hermione divi, pa se stoga osjećala još gore.

Divlja ruža ... pomislila je Miss Rosalind i sa sjetom se prisjetila kako i je nju netko, nekad davno, nazivao ružom.

Divlja ruža ...
Nije donijela sreću ni meni ni njoj ... ni jednoj ni drugoj Rosalind
...

Photobucket
Two roses, photo by flickr


Stigavši do svojih kućnih vrata, Miss Rosalind je, i ne ušavši u kuću, sjela na vrtnu klupicu, pod pergolom po kojoj se penjala Fair Bianca, puna bijelih cvjetova. Razgovor s Hermione vratio je Rosalind u prošlost i probudio njezina sjećanja. Sad su je, ma kako im se opirala, ta sjećanja potpuno preplavila.

Prije 15 godina odjednom je, naizgled neočekivano i bezrazložno, dala otkaz na Katedri na kojoj je predavala, prodala svoj veliki londonski stan, kupila kuću u malom mjestu, bogu-iza-nogu ... nestala iz svoga dotadašnjeg života. Zauvijek, vjerovala je kako je zauvijek zalupila ta vrata. Potom ih nije, godinama, niti otškrinula ...
A sad su se ta vrata sjećanja otvorila širom i koliko god upirala, nije ih više mogla zatvoriti.

Bila je još uvijek u uzlaznoj liniji svoje profesorske karijere. Izabrala je karijeru umjesto obitelji, slobodu umjesto ljubavi. Prezirala je ljubavne petljavine o kojima bi, tu i tamo, nevoljko slušala od svojih kolegica, asitentica, pa i pokoje studentice, koja bi joj se povjerila. Sva ta 'srcedrapateljna' osjećanja, dileme voli me-ne voli me, svi ti dramatični susreti i oproštaji, ljubavni dueti i terceti ... ne, nije to bilo za nju.
Ona je voljela svoj duševni mir, slobodu svojih misli, sigurnu distancu prema svijetu. Bila je zainteresirani promatrač svijeta i ljudskih naravi, no ipak samo promatrač. Vjerovala je da joj je narav 'hladna', poput plave ruže, koja nikada nije zatreperila ni na čiji dodir. Ipak, nije imala osjećaj da nešto propušta, barem ne nešto vrijedno truda. Voljela je intelektualne izazove i uživala rješavajući ih. To ju je ispunjavalo više od profesionalnog napredovanja, iako je u svojoj univerzitetskoj karijeri napredovala brzo. Voljela je estetske doživljaje, stoga je u rijetkim slobodnim trenutcima obilazila čuvene galerije ... i povremeno slikala. Nije podnosila disciplinu, uredan i predvidiv režim življenja, niti se mogla prisiliti da se povinuje nečijem autoritetu. Nije ništa uzimala 'zdravo za gotovo', smatrala je da je sumnja najvrjednija intelektualna emocija. Već je i tada uživala čitati Shakespearea, Agathu je zavoljela tek kasnije.
Pomišljala je, kad jednom ode u mirovinu, povući se nekamo u provinciju, uzgajati i slikati ruže, uživati u čitanju i putovanjima ...No tada je to bila tek neka daleka budućnost ...

Oduvijek je bila 'usamljeni strijelac', ni slutila nije da joj je srce usamljeni lovac ... A onda, kad je povjerovala da je zašla u životnu dob u kojoj je mislila kako je sigurna od ljubavnih iskušenja i opasnosti, srela je ... Njega.

Photobucket
blue rose, photo by flickr


plava ruža?
U simbolici jezika cvijeća plava ruža znači ...

.. fantaziju i neostvarivost, nadu u čuda i nove mogućnosti.

Plava je ruža u kineskoj folk predaji simbol nade u neostvarivoj ljubavi, a Slaveni vjeruju da će vam Baba Jaga ispuniti svaku želju, ako joj donesete plavu ružu.
Plava ruža ustvari ne postoji, ruža nema gen koji joj omogućuje da bude plava.
Plave ruže ustvari su bijele ruže ... obojene u plavo ...

.


a na obali dunavskoj: Što li rade, danas, Tvoje ruke? ...

Dodatak: Moj mali je opasan ...



... za ovaj dodatak, tako neusklađen s gornjim tekstom, 'kriv' je
Sjedokosi koji me svojim komentarom podsjetio na Tajči ...

... opasan je, no nije pivopija već vinopija, a jakna s nitnama ...
možda mojem 'Malom' predložim takav modni detalj, kad se sljedeći puta sretnemo ... hihihi






Post je objavljen 26.06.2008. u 00:01 sati.