Viđao sam pse bogalje ..
Svašta nam se desiti za života može. Svašta se i dešava. Da, nama; ljudima.
Kao čovjek mislim ljudski i o problemima na način isti. Ozljede, bolesti, tegobe, radosti ... Kao da je sav svijet ljudski.
Gledam si unučića, dedino zlato, kako nekako puno prisnije doživljava okolinu. Svaki psić, svaka ptica, maca, svi oni čine njegov svijet i prema svima je prijateljski raspoložen. Osjete to i oni. Sve to postaje jedno lijepo prijateljsko ozračje. Večina tih 'životinjica' su kao mala djece.
Viđao sam, a povremeno i zamišljam problematične situacije u svih tih dragih stvorenja. Glad im je mnogima problem, pa se čak i poprilično naviknu na ta stanja, ali stalna potreba stvara napetosti i pozornost na situacije da se glad utaži. Razmišljam o povremenim stanjima, kada poneki stvor za opstanak posiže i za nečim što mu nije uobičajena hrana. Da li je tako razvijeno mesožderstvo ili su se već mikro organizmi međusobno proždirali? Ta konačno i u nama su stalna izjedanja. Neke naše stanice jedu bakterije. Znam da ima i dobrih bakterija koje žive u zajedništvu organizacijom koju nazivamo našim organizmom.
Razmišljam o stanjima radosti i onima koji su im suprotnost. Gdje je ta granica među njima? Kako svijet učiniti boljim. Vidim da ima dobrih puteva u ograničenju količine hrane, pogotovu mesa. Puno hrane u organizmu stvara problem. Na taj način postoji putokaz za put boljem svijetu. Ta i u mom slučaju to radi; moj dijabetes!
Hm, hranjenje?
Mnoga nezadovoljstva su nesretnim slućajevima i ozljedama. Xiđao sam pse bogalje. Snalaze se, pate u tišini ili polutiho cvile. Mnogi od njih, lutalice i drugi slobodnjaci, na neko vrijeme nestanu i vrate se uglavnom ozdravljeni. Liječe se sami raznim travama i lizanjem rana. Nekako osjećam da su tada u nekim posebnim stanjima, koja liče na neke molitve.
Sjećam se mnogih kazivanja neukih ljudi, što su prihvatili kaztivanja neka, po kojima životinje nemaju dušu. Jeste li komunicirali sa psom, macom, pticama? Jeste li im upućivali dobre vibracije? Volite li ih? Nastojite li ih razumjeti? Češće ćete osjetiti dobru dušu kod njih nego kod mnogih ljudi.
Duh dobrote je u cijelom svijetu, samo neki su to zanemarili zbog nekih svojih izmišljenih interesa.
I u meni je zacijeljivanje na dijelu. Bože dragi Tvoj duh dobrote djeluje.
I viđam pse podvinuta repa kako u velikom luku zaobilaze ljude.. Jesmo li to zaboravili tko smo i po Kome uopće postojimo. Čovječe što tražiš? Ako misliš da je to neko materijalno dobro, upitao bi te: 'Čemu?' Sve na ovome svijetu Božje je dijelo, pa čak i ti, čovjeće. Poželi stvoru svakom dobrotu i uputi lijep osjećaj. Oni će te takova razumjeti.
I sada, takav na štakama, se pitam: 'Zar sam trebao doživjeti lom, ostati bez mnogo čega, doživjeti napuštanja i nerazumijevanja, poraze, da bi počeo razumijevati što mi ustvari treba?'
Treba mi radost tvoja.
Prijatelji dragi i opet sam malo plovio svijetom stvarnim. Svijet je to u kojem većina zanemaruje ono osnovno ...
Pozdravlja vas i voli vaš Mladen .. :)
Post je objavljen 01.07.2008. u 20:01 sati.