Ha! Evo napokon sam uhavatio malo vremena da napišem novi blog. Uvijek neka strka, ali nadam se da ću u ovom blogu uspjeti više manje opisati sve što mi se događalo, sva svoja razmišljanja i naravno, puuuno slika! Vežite se, polijećemo!
Jedan od krivaca mog dugog izbivanja s bloga je posao. Pokušat ću brzinski opisati čime se bavimo i kakva sve istraživanja provodimo. Višekomponentni katalizatori se sastoje od katalitički aktivne tvari i od nosača na kojemu je katalitički aktivna tvar nanesena. Nosač mora imati određena svojstva, a među najpoznatijim i najčešćim je aluminijev oksid. Jedan od načina dobivanja je precipitacija u vodenoj otopini dodatkom neke aluminijeve soli i baze (natrijev hidroksid). Ovisno o uvjetima reakcije, precipitat koji nastaje može biti amorfan ili kristaličan te varira u količini adsorbirane vode i/ili vode u kristalnoj rešetci (boehmit, gipsit...). Kalciniranjem na visokim temperaturama prelazi u kristalični praškasti završni produkt, aluminijev oksid.
Naš cilj je proučavati kako uvjeti reakcije utječu na formiranje međuprodukta (prije kalciniranja), karakterizacija međuprodukta i kakav utjecaj imaju uvijeti reakcije i međuprodukt na svojstva završnog produkta. Aparatura kojom se koristimo se zove Acoustosizer i mjeri veličinu čestica, zeta potencijal, pH, temperaturu... Mjerenje se provodi tako da se zvuk usmjeri kroz uzorak i zbog promjene u gustoći voda-čvrsta čestica, dolazi do atenuacije, odnosno do gubitka zvuka. Na temelju informacija ulaznog i izlaznog signala, teoretski se izračunava veličina čestica. Prednost ovog uređaja je u tome što se mjerenje provodi istovremeno s precipitacijom pa se mogu dobiti podaci u različitim fazama precipitacije, pri različitim vrijednostima pH, temperature itd.
Moj dio posla je još i karakterizacija precipitata. Nakon što je precipitat dobiven, on se filtrira i suši i zatim se šalje na X Ray diffraction, termogravimetrijsku nanalizu, piknometar za određivanje gustoće i SEM (Scanning Electron Microscope).
Prošlih tjedana imali smo velikih problema s uređajem. Software koji je bio korišten, upgrade-an je, ali taj proces nije dobro obavljen pa su se dvije verzije programa međusobno miješale i pravile probleme. Nakon toga su niknuli novi problemi koje nikako nismo mogli otkloniti. Odlučio sam kontaktirati proizvođača (Rhode Island, USA) kako bi što prije i što efikasnije riješili problem. Zbog vremenske razlike od 6 sati dopisivanje je bilo bolno i dugotrajno. Nakon tjedan dana uspjeli smo riješiti probleme i započeti neka nova mjerenja. U međuvremenu, dok uređaj nije radio i dok smo očekivali Tom-ov mail (predstavnik Colloidal Dynamics-a, proizvođača aparature), odlučili smo se za niz pokusa koji su se ispostavili kao pravi hit u firmi. Proučavali smo utjecaj temperature na precipitaciju i dobili zanimljive rezultate. Naši mentori su bili jako zadovoljni jer nitko u firmi do sad nije radio nikakva istraživanja na tom području, a budući da su rezultati bili jako zanimljivi dobili smo zadatak da predstavimo naš projekt pred hrpetinom ljudi, objasnimo kakve smo pokuse provodili i interpretiramo rezultate. Dakle, prezentacija pred velikim brojem ljudi na engleskom u trajanju od dvadesetak minuta. Piece of cake!
Vrlo sam zadovoljan načinom na koji stvari ovdje funkcioniraju, i u firmi i u Danskoj. Kao što sa već prije pisao, hrana je odlična. Puno povrća, puno ribe, malo mesa (meso je jako skupo) i ono najvažnije, jako malo slatkog. Zanimljivo mi je bilo vidjeti isto ljude kako stojećki rade za stolom. Nakon dugotrajnog sjedenja, mormalno da će ti dupe otpasti, ali neki su stolovi podesivi po visini i mogu se podići čak na visinu lakta, i to bez po muke (imaju nekakav mehanizam ugrađen). Nešto slično sam vidio i u banci. Šalteri su u odnosu na sobu postavljeni pod kutem od 45 stupnjeva i nisu međusobno povezani. Za jedan takav šalter je došla neka žena. Trebala je nešto potpisati, ali joj je bilo previsoko pa joj je lik samo spustio cijeli šalter. Ja sam naravno, kao i svako dijete s Balkana, buljio kao tele. Nesvakidašnji događaj.
Kad smo već kod banke, dotaknimo se birokracije. Dva tjedna sam čekao da dobijem karticu s kojom mogu palćati i podizati novce. Katastrofa. A što se radnog vremena banke tiče, ne znam tko im je izmislio takve zakone. Banke rade svaki dan od 10:00 - 16:00, a četvrtkom do 17:30. Ako si na poslu do četiri, kako u banku?!?! Osim četvrtkom?
Maria i ja smo lagano bili u šoku kada smo se još prilagođavali na sve. Trgovine rade u blesavo vrijeme i zatvaraju se sat ili dva nakon što ti završi posao tako da se stvarno moraš utrkivati s radnim vremenom. Subotom se radi do 3 - 4, a nedjeljom ne. Baš kada je najveća špica (subota popodne) i kada grad vrvi turistima, trgovine se zatvaraju.
Proteklih tjedana upoznao sam hrpetinu ljudi iz svih dijelova svijeta, učvrstio neka prijateljstva i napričao se engleskog do kraja života. Sad barem znam da mi engleski neće biti problem u komunikaciji. Svakog utorka održavaju se IAESTE roštiljade, a nakon toga se zabava seli u birc fakulteta gdje je obično dobro društvo i zanimljivi razgovori...
Par slika sa jednog takvog događaja...
Ovo piće je Fishermans Friend...
Chris (Francuska) i Max (Njemačka)...
Yivette (Hong Kong) i Brig (Tajland)...
Peter (Danska, ali inače iz Švedske), Sara (Kanada), Andrea (Italija)...
Ovo sam dobio na poklon od Yvette iz Hong Kong-a...
Jedan vikend smo biciklima išli na plažu pa nas je put vodio kroz Bakken. Bakken je najstariji zabavni park, a šuma i polje iza njega su bivša ljetna rezidencija kraljevske obitelji. Izlazak iz prigradskih naselja u nešto što bi se moglo nazavti selom. Kućice sa slamnatim krovom, staje i konji, nešto kao Bok Palanjički samo 10^8 puta bolje. Par slikica u parku Bakken...
Krdo jelena slobodno šeta parkom...
Stara ljetna rezidencija kraljevske obitelji...
U parku Bakken jedan se vikend održavao festival piva pa smo se svi dogovorili da ćemo ići. Naravno, ja sam slikao kao manijak...
