INTERVJU U POVODU
Molim Vas, don Anđelko, kako ćete proslaviti Dan antifašizma?
- Budući da taj dan ove godine pada u nedjelju neću osjetiti ništa od antifašizma. Osim toga, u Ordinarijatu na Ksaveru imam prethodno dogovoren susret lurdskih hodočasnika, djelatnika Policijske uprave zagrebačke čiji sam kapelan, pa ćemo obnavljati lijepe uspomene s ovogodišnjeg hodočašća hrvatske vojske i policije u najveće Gospino svetište na svijetu.
Što za Vas znači antifašizam i biste li usput dali svoj sud o fašizmu?
- Nisam emotivno vezan ni uz jedan od tih "izama" i oba me asociraju na najtragičnije razdoblje naše i europske povijesti. Važno je upozoriti da je pogrešan crno-bijeli pogled na prošlost, jer navedeni pojmovi nisu ni znanstveno jasno definirani, pa ne smijemo previđati pojmovnu zbrku i olako koristiti nejasnoću termina. Povjesničari dobro znaju kad je nestala srodnost između nacizma i komunizma i kako je došlo do evolucije pojma "antifašizam". A neupućene mase je i danas lako pokrenuti kao huligane dvaju nogometnih rivala. No ta je manipulacija vrlo opasna i može biti tragična. Fašizam, nacizam i komunizam su se, bez obzira na prvotne ciljeve, u praksi pokazali kao monstrumi. Pravi bi antifašizam morao osuditi ta sva tri najveća ideološka zla 20. stoljeća, kako ih je u Mariji Bistrici 1998. nazvao Ivan Pavao II, kao i njihove zločine.
Nesreća je našega naroda što nam je bila nametnuta istodobna krvava borba zbog antifašizma i "Antina fašizma". Međutim, nažalost, i na početku 21. stoljeća mi smo žrtve rata tih dvaju naličja iste ideološke medalje, jer njihovo sukobljavanje traje i danas po našim društvenim šumama i gorama. Zato njihovo medijsko streljivo zagađuje ljudima duše i umove ter tako produbljuje mržnju i truje život i suživot. Umjesto toga treba nam ono što zacjeljuje rane prošlosti i nove naraštaje okreće izgradnji društva budućnosti, zajedništva i solidarnosti.
Vođa antifašističkog pokreta u nas bio je Josip Broz. Je li istina da ste izjavili kako ste guštali 4. svibnja 1980. godine kad je on umro, jer je taj dan na svim radio stanicama svirala ozbiljna glazba čiji ste veliki obožavatelj?
- Istina je da sam to izjavio. Radi toga sam se veselio svakom "danu žalosti" u bivšoj državi. Svakako, bio bih sretan da Tita sretnem u raju.
Antifašist je bio i Franjo Tuđman, mislite li da je on to isticao u svijetu, a negirao u Hrvatskoj?
- Ne znam koliko je to Tuđman isticao u svijetu, ali dobro znam kako u Hrvatskoj nije skrivao da je bio pripadnik antifašističkog pokreta. To je npr. objavljeno i u Tuđmanovu intervjuu u listu mladih "MI" početkom 1992., kojemu sam kao novinar osobno nazočio na Pantovčaku.
Jesu li za Vas partizani bili okupatori ili osloboditelji?
- Jesu. Dakle, bez obzira na dobre namjere pojedinaca, oni su u nekim krajevima morali ići u borbu čak i protiv vlastitih obitelji pa su doživljeni kao okupatori, a negdje su se kao pravi osloboditelji borili protiv fašističkih ili nacističkih snaga. Ali to nisu bili isti ljudi. Eto i ta činjenica pokazuje koliko samo jadno bili uvučeni u žrvanj svjetskih interesa. Zato je objektivno teško reći što nam je važnije: žaliti zbog sudjelovanja u poraženoj fašističkoj kaoliciji ili veseliti se članstvu u pobjedničkoj antifašističkoj.
Mi danas naprijed moramo ići na temeljima pobjede i žrtve naših branitelja u Domovinskom ratu. Ideologije treba ostaviti povjesničarima, a mi se, na tragu Tuđmanove platforme pomirbe među potomcima, moramo vratiti zajedništvu i suradnji ter hitno prevladati sadašnju ideološku "opstipaciju". Definitivno je jasno da ne možemo čvrsto graditi na onoj nesretnoj anti-fašističkoj razdjelnici, jer podjela je naša osnovna bolna točka i nju svi zajedno moramo i možemo liječiti samo vjerom – i humanističkom i kršćanskom!
PS&NB: Ovaj moj intervju Miloradu Bibiću Mosoru je (neznatno skraćen i grafički prilagođen za novine) objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji" 22. lipnja 2008.
Post je objavljen 23.06.2008. u 21:22 sati.