Hodala sam školskim hodnikom izmičući se gomili učenika koja je žurila na nastavu.
U rukama sam držala fascikle, posljednji broj školskog lista, bezbroj papira te udžbenik i bilježnicu iz španjolskog. Nisam ni uspjela stići do svog ormarića, a već mi je Pauline jedna od novinarki školskih novina, bacila svoj članak pred oči.
- Kasnim na biologiju, no morala sam ti ovo dati.- rekla je uspuhano
- Zar očekuješ da to pročitam sada?- podigla sam obrvu
-Naravno da očekujem. Cijelu sam večer pisala taj članak.- skakutala je na mjestu.
Očima sam prošla preko rečenica napisanih krasopisom.
- Ovaj je tekst još gori od prethodnog.- vratila sam joj papir
-Molim? Pa što ne valja?- lice joj je poprimilo boju papričice
- Košarkašku momčad si opisala kao zatelebana osnovnoškolka, previše je epiteta, nisi korektna i previše zaobilaziš glavu temu. Moga bih nabrajati do sutra, no nadam se da su ti razlozi dovoljni.-
- Naravno.- otišla je pognute glave
-Nikada neće naučiti.- promumljala sam si u bradu. Bila sam glavna urednica školskih novina i na meni je bila najveća odgovornost. Također, teški sam perfekcionist, stoga sve mora biti savršeno do zadnjeg detalja. I u svojoj sam obitelji potkontrolom držala barem dva konca u svojim rukama. Moja starija sestra Megan samo je brinula o tome kada će ići u shopping sa svojim praznoglavim prijateljicama i je li dobila dvije ili tri kile. Brat Jamie previše je zaokupljen sportom da bi i vlastitog pas izveo u šetnju. Mame skoro nikada nema doma pa sve obaveze padaju na moja leđa. Uz sve to uspijevam se i školovati.
Prije točno dvije godine preselila sam se iz Seattlea u New York. Otkada su se moji roditelji rastali, ja sam živjela sa svojim tatom koji je liječnik i nikada mi ništa nije nedostajalo, no ipak «nedostajala» sam svojoj mami.
Moja je obitelj bila sve samo ne ona obična američka, koja odlazi na utakmice baseballa ili pak uživa u čarima fast fooda. Štoviše Megan i mama odlaze na mode revije, ne jedno išta što je ikada imalo roditelje dok Jamie živi ko da je sam na svijetu stoga bi me prilikom svakog odlaska kući uhvatio grč u želucu jer nikada ne znam što me čeka.
Na izlazu iz škole već me čekala moja najbolja prijateljica Gemma. Svoju je crnu kosu zamahnula preko ramena nervozno pogledavajući na sat.
-Oprosti što kasnim.- uljudno sam joj se ispričala.
- To je zbilja rijetko kod tebe pošto si točna kao švicarski sat.- uzdahnula je.
-Pauline me zadržala.- opravdavala sam se usput mašući papirima kako bi se rashladila. Iako je bio tek travanj, New York su zadesile velike vrućine.
-Zašto je jednostavno ne najuriš?- predložila mi je.
-Ne mogu. Stvarno se trudi, osim toga nije si ona kriva što nema talenta, no pisanje je nešto što stvarno voli iako prečesto u tekstove unese previše emocija.- otpila sam gutljaj vode iz bočice.
- Pretpostavljam da ni danas nemamo mnogo vremena za druženje?- upitala je retoričko pitanje.
- Žao mi je Gemma, ali zaista ne mogu. Možemo popiti kavu ako želiš? Obećala sam Jamieu da ću izvesti Aarona u šetnju kada se vratim iz plesnog studija. Jedva ću stići napisati zadaću i dovršiti esej iz latinskog.- mahala sam rukama nabrajajući sve svoje obaveze.
- Eh moja Rebecca, da te nema trebalo bi te izmisliti.- potapšala me po ramenu prije nego li smo ušle u Stanley's.
* * *
Zidovi plesnog studija bili su obloženi staklima kako bih mogla poput ostalih plesača pratiti svoje pokrete i još ih bolje uskladiti sa glazbom. Moja trenerica gospođa. Scholz bila mi je ujedno i poput druge majke pošto sa svojim nisam bila u najboljim odnosima. Također, njezina kćer i ja bile smo vrlo bliske prijateljice. U torbu sam pospremala svoje papučice za ples dok me ona došla pozdraviti.
- Rebecca, mädchen već je kasno, dovoljno si vježbala. Trebala bi poći kući.-
- Upravo sam spremila stvari. Pozdravite Mieke.- mahnula sam joj
- Hoću. Slobodno navratiš do nas, barem na kolače.- osmjehnula mi se dok sam izlazila iz studija ispred kojeg me čekao Jamie. U desnoj je ruci držao uzicu za koju je bio privezan Aaron, naš pas. Aaron je, vidjevši me visoko u zrak podigao njušku.
- Što radiš ovdje? Zar nisam prvo trebala doći kući i tek onda izvesti Aarona?-
- Vidiš, taj sam ti detalj zaboravio napomenuti.- češkao se po glavi.
- Uredu, ovo ti je zadnji put.- dohvatila sam Aaronovu uzicu.
- Hvala ti sestrice, stvarno ne znam što bih bez tebe. Nemaš pojima koliko mi je ovaj trening važan. Trener će me ubiti ako se ne pojavi.-
- Onda ti je bolje da požuriš ako ne želiš postati mesna štruca.- rekla sam mu dok je provjeravao koliko je sati. Trčećim me korakom napustio kako ne bi propustio vlak iako je podzemna željeznica noću poprilično spora i pusta.
Aaron je imao skoro 80 kilograma stoga sam ga jedvice trgnula iz ležećeg položaja. Teoretski, on nije niti bio moj pas, no zavoljela sam ga u ove dvije godine. Mama šizi svaki puta kada se popne na njezinu skupocjeni kauč, no zato se često zna uvaliti u moj krevet. Voljela sam ga šetati i razmišljati o proteklom danu. U glavi bi analizirala dnevne događaje i smišljala planove za sutra. Ipak, nešto što sam zaista mrzila je kiša koja se spustila za vrijeme dok sam ja trčkarala zajedno s Aaronom. I da stvar bude još gora sreli smo odbjeglog crnog retrivera. Aaron je naravno poludio te se istrgnuo sa uzice i pobjegao. Naravno, ja nisam mogla ništa pošto je njegova masa ipak prevelika za moje mišiće. Stajala sam mokra na pločniku pitajući se što mi je ovo trebalo. Odlučila sam ga potražiti kroz nekoliko avenija.
Dozivala sam ga, no nije se odazivao. Već sam počela smišljati različite isprike koje bi moga prodati Jamieu sve dok kraj jednog kazališta nisam ugledala Aarona kako mirno sjedi neozlijeđen. Po glavi ga je tapšao da tada meni nepoznat dečko.
-Aaron!- viknula sam, pas se ubrzo našao kraj mojih nogu.
- Hvala ti puno što si ga zadržao.- uljudno sam zahvalila
- I drugi put. Baš sam se pitao što ovako lijep pas radi sam na ulici.-
- Ah, duga je to priča.- slegnula sam ramenima
- Kišobran?- pružio mi je tamno plavi smotuljak.
- Ooo, hvala, no živim u blizini. Ionako sam već pokisla.- slagala sam. Stan se nalazio nekoliko blokova odavde no nisam željela da jadni čovjek pokisne zbog mene. Pas je ugledao mačku i stao trčati pa tako i ja za njime. Smotano sam mahnula mladiću kojemu nisam ni znala ime.
* * *
Stigavši kući zatekla sam Megan kako gleda Oprah dok je mama čitala Elle. Jamie je mrtav umoran spavao ( to sam zaključila po zvuku hrkanja koji je dolazio iz smjera njegove sobe). Otuširala sam se i uključila računalo kako bih provjerila
e-mail. Tata mi je napisao kako se nada da ću ga posjetiti za ljetne praznike.
I ja sam mala sličnu želju , no znam da mi mama, iako ima love do krova nikada ne bi platila avionsku kartu pa ću je morati zaraditi sama. Dovršila sam esej iz latinskog, napravila novu naslovnicu za školske novine te riješila Meganinu zadaću iz matematike. Sutra me čekao još jedan naporan dan, još jedna avantura koju mi donosi život.
Post je objavljen 23.06.2008. u 18:19 sati.