To jutro se probudila naglo. Skočila je iz kreveta uznemirena ružnim snom. Sanjala je da je upala u neku odvratnu močvaru punu živog blata koje ju je vuklo prema dnu. Svaka pora njenog tijela bila je obavijena smrdljivom i ljepljivom tekućinom koju je još uvijek osjećala na sebi. Pogledala je svoje noge i primjetila da su prekrivene krvlju koja se slijevala na pod. Izvor te krvave rijeke nalazio se među njenim nogama. Primjetila je da se i na krevetu nalazi crvenkasta lokva. U tom je trenutku shvatila sve. Na neki način, san je ozljedio njene unutrašnje organe i ona će sada iskrvariti i umrijeti u strašnim mukama. Pomislila je da bi mogla pozvati mamu i tatu iz druge sobe, ali onda se sjetila kako su sinoć urlali na nju zbog jedinice iz matematike i kako je shvatila da je roditelji mrze. Na usnama joj je na trenutak zatitrao ciničan smješak, a zatim se nepovratno izgubio. Izvadila je šestar iz školske torbe, stisnula zube i probušila nekoliko rupa na žilama te je pustila da krv teče. Teatralno se ispružila preko kreveta.
- Sada će im biti žao što su urlali na mene. Tako im i treba!
jadno ali fakat jadno.....................pozzzzam vas sve..........................byby
Post je objavljen 23.06.2008. u 15:06 sati.