Savrsheno..
Neshto me tuga spucala. Onako kako to samo ona zna. Samo ovaj put vishe ne bira vrijeme. Ne, ne dolazi ona vishe iskljuchivo samo iza ponochi. Ovaj put ona udara i kada nebi smjela.
Prije mi je polazilo za rukom da ne mislim na to. Da me ne dira. Znash ono kada chovjek negdje duboko umre u sebi, pa sve postane svejedno. Sav si struo. Ne postojish.
I jednog dana se probudish, i osjetish onu istu staru bol. A tako si je htjeo zaustaviti. Mislio si da stari ozhiljci ne bole. Bole jarane.. uzhasno bole. S vremena na vrijeme rana se otvori i ono zharishte shto je ostalo se rasplamsa, i odesh u tri lijepe pizde materine.
I ne pushta te, danima, mjesecima. Nisi svoj, jer neko drugi ima dio tebe.
Neko drugi ti je uzeo dushu i odnjeo sa sobom, zgazio, bacio.. shta god.
Fali mi dio mene, vrati mi to. Da mogu ponovo da zhivim. Da me ne ubijash. Jer zbog tebe..
Ma, znam da znash :)
Samo problem je u tome shto ti nemash shta vishe da mi dash. Ti si to odavno bacio.. znam ja.
Fali mi..
I ko che to sad da me vrati u zhivot?
Ko che sad da mi vrati komadich dushe. Ko che to da mi posudi na tren?
Da te zaboravim, da ne boli..
...idi
vetar che
idi
kisha che
idi
padache...
idi
kasno je
ko dan jasno je
ko je pocheo...
idi
tuga che
idi
duga che
idi
svashta che...
neko patiche
a neko pamtiche
ko je pocheo...
Post je objavljen 23.06.2008. u 15:11 sati.