Pregled posta

Pjesmom slavimo Gospodina

Jučer u 16 h imali smo probu zbora mladih i pripremu za nedjeljnu Misu i klanjanje. Bilo nas je desetak sa sviračima. A od svirača su bili: Antonija na klavijaturama, Jurica na violini i ja udaral po gitari.

Pjesme koje ćemo pjevati na Misi 29.6. u 10 h su:
(u zagradi je redni broj pjesme u plavoj pjesmarici)

• Ovo je dan (134.)
• Gospodine, smiluj se (50.)
• Slava Jaganjcu (156.)
• Zahvaljujte Gospodinu (197.)
• Aleluja (9.)
• Prinosimo kruh (145.)
• Svet si, svet si, Bože naš (168.)
• Jaganjče Božji (74.)
za pričest:
• Kao košuta (80.)
• O Ljubavi ja pjevam (122.)
• Isuse, volim Te (71.)

Nakon popričesne molitve slijedi klanjanje. Pošto je za kraj mise predviđen još dodatni program (dijeljenje svjedodžbi osmašima), klanjanje će biti kraće nego inače. Pjevat će se ove pjesme:

• O Isuse, klanjam ti se * [ poslušaj ] (samo hrv.)
• Dođi, dođi nam, Gospode (35.) * [ poslušaj ] (samo hrv.)
• Divnoj dakle
• Velik si (189.)
za kraj:
• Mir, pravi mir (104.)

Imat ćemo još jednu probu, i to iste nedjelje (29.6.), u 8:30. Proći ćemo još jednom neke pjesme, posebno nove za klanjanje.

I malo razmišljanje od mene...

Za koga sve ovo? Niti radi mene niti radi tebe. Jedino radi Gospodina. Njemu na slavu. Sve ovo ima smisla jedino kad pjesme koje pjevamo i sviramo postaju naš osobni kontakt s Bogom, tj. kad ono što pjevamo i sviramo usmjeravamo srcem i razumom direktno Bogu, a ne ljudima koje kakti želimo impresionirati svojim umijećem, pa da nam se dive i plješću - NE, nikada i nikako!

Što znači pjevati srcem mogu shvatiti samo oni koji su to barem jednom osjetili. Taj neopisivi zanos koji stanje i molitvu srca pretače u melodiju... A to su osjetili oni koji traže Boga, koji Ga žele susresti, koji Mu se žele predati... Molite, dragi moji mladi, molite za to duhovno iskustvo, i živite ga. Takva pjesma srca uzdiže se Bogu poput mirisnog tamjana. Njemu je itekako draga i uzvraća blagoslovom. Blagoslovom koji hrani naša srca i dotiče srca onih koji slušaju tu pjesmu...

Kako ćemo pjesmom dotaknuti druge ako ćemo pjevati ravnodušno, ako ćemo samo reproducirati ono što piše na papiru? Sve je to mrtvo. Naša pjesma mora dolaziti iz srca, a ne iz papira. Probajmo shvatiti tu razliku. Pjesma iz srca dopire do Boga i srca drugih ljudi, a pjesma iz papira tupo se odbija od zidova crkve i nestaje u zraku... Sve je to vidljivo na onome koji pjeva. O, itekako je vidljivo. Jesmo li ljudi od srca kamena ili od mesa, sami prosudimo, i potrudimo se da naša pjesma izvire iz srca od mesa.

Bog vas blagoslovio i Majčica čuvala.

Post je objavljen 23.06.2008. u 15:09 sati.