Prijateljstvo...hmm...nešto najbolje na svijetu...samo...kolko imamo pravih prijatelja...onih na koje uvijek možemo računati...onih koji su uvijek uz nas...onih koji bi dali ruku u vatru za nas...ne znam...više stvarno ne znam...tolko ubijam glavu razmišljajući o tome...a ne ide mi...nikako da nađem neki odgovor...uzaludno svaki dan razmišljam kome mogu vjerovat...kome da se povijerim,a da taj netko neće to nikome reći...ne znam...stvarno...razmišljam koliko još imam pravih prijatelja...svi su neki dvolični...samo glume da smo si dobri...prijatelji smo samo kad oni to žele...ne pitaju me kako je meni...kako se osjećam...dal bi možda htjela popričat s njima...ili bi im se htjela povjerit...ne...mene to više oni ne pitaju...jedan dan smo dobri...drugi dan se nit ne pozdravljamo...nemaju pojima koliko mene to povrijedi...koliko razmišljam dal su ljuti na mene...dal sam ja nešto pogrešno rekla..ili napravila...da...težak je život...teško je sve...teško je kad ne znaš tko ti je prijatelj,a ko ne...
Ja samo znam da uz sebe imam par jako dobrih prijatelja koji su uvijek uz mene...kojima vjerujem...al naravno ima izuzetaka...koji me užasno muče...ubijam misli radi njih....ne znam...samo bi htjela da znam šta je...jesam ja kriva...ne znam...možda sam nešto krivo napravila rekla...ili nešto...iako osobe na koje mislim neće ovo pročitat...svejedno bi htjela da to riješim sa svima jednom za uvijek i da mi kažu šta je...
Samo bi htjela vratiti vrijeme...ispraviti neke stvari...joj...užasno sam pogriješila...stvarno...previše vjerujem ljudima...i milijun puta sam ponovila da više neću svima vjerovat...da ću bit drugačija prema nekima...ali ne...jednostavno takva sam...
oprostite mi što vam pokušavam bit prijateljica...oprostite što mi je stalo do vas...oprostite...
bY:5r@
Post je objavljen 23.06.2008. u 14:46 sati.