Marketing
Sastanak Udruge Gepek
Nemoš ti vjerovat čega sam ja sve u petak tu nadrobila. Da me netko sad pita "jesi to ti pisala" ja bi rekla "ne, što ti je?". 
Petak bio neki čudno čudan dan. Započeo katastrofalno a tako i završio osim susreta Veselih Pljoskica to bilo jedino OK u tom danu. Al neću sad o tom petku jer ak se krenem prisjećat koje sve mahnitosti i ludila vidjeh tog dana opet ću počet pisat postove tipa - "što sam ja uopće htjela reć i da li sam išta i htjela reć?"
Zato ću zaboravit taj dan u kojem je od jutra sve krenulo nakrivo a onda se samo tako i nastavljalo. Bijaše to jedan od onih dana koji bi valjalo prespavat, kad bi najbolje bilo da se iz svog kreveta uopće ne izvučeš. Ušuškaš se zajedno sa malim pasom pod poplun, prekriješ se preko glave i tamo ostaneš. Zamoliš susjeda da ti pozvoni na vrata kad bude idući dan (jer tebi pod poplunom sve isto. i dan i noć.) tak da se moš ustat i krenut u nove pobjede. Radne i one druge.
Dakle jedina svjetla točka u tom i takvom danu bio je sastanak Veselih Pljoskica. Meni se nekako čini da su te cure imale neki tajni sastanak bez mene. Na kojem su se dogovorile da će probat dat sve od sebe kako bi izdržale sjedenje u restoranu. Da će pokušat bit civilizirane. Da će krenut naprijed. U 21. stoljeće.
Kao da je unutar udruge Gepek napravljena podudruga BudimoCivilizirane.
Tako mi se čini. No sve ovo govorim na temelju indicija. Nemam čvrstih dokaza a opet sve ide u prilog toj mojoj teoriji. O podudruzi AjdeDaProbamoCiviliziraneBit.
Jer što se dogodilo?
Vrlo kratko nakon što smo se okupile rekle su "idemo nešto popit?".
Ja sam ostala bez daha. Nisam to očekivala.
Nisam znala niti sumnjala nisam da me čeka takva izdaja načela.
Da sam u društvu takvih ljudi koji se jednoga dana busaju u prsa da je parking njihov i samo njihov i da će ih se samo oružjem s njega moć maknut i da ako treba i u rat će za to ić, da bi drugog eto dana mrtvo hladne rekle "idemo u kafić?".
Mislim da bi svako na mom mjestu reagirao isto ili slično, naime ostao bi zabezeknut. Bez riječi. Šokiran i indisponiran. Zašto indisponiran? Pa pitao bi se "o bože, bože kakvi su to ljudi? S kim se ja to družim? Što je meni?". Zašto sam sa ovakvima koji mijenjaju načela kao špange u kosi?
No da skratim otišle smo u kafić i moram reć da se Udruga Gepek, s obzirom na okolnosti, a te su da im nije prirodno da sjede u kafiću ili restoranu, na parking i livade su one navikle, ponašale vrlo pristojno. Nešto mi se čini da su i to uvježbavale na tajnom sastanku, no kažem nemam dokaza za taj tajni sastanak te uvježbavanje ponašanja u restoranima i kafićima jer sve ovo temeljim na indicijama i mojoj moći zapažanja.
Da skratim. PP smo kupile jedan prekrasan plavi plastični stoljnjak . Onakav kakve ona voli. Pa smo joj to predale. U očima joj bile suze.
Zahvalila nam se toplo i rekla da bez nas ne zna kako bi živjela.
Meni to ne treba govorit, ja sam navikla da ljudima dajem ono što oni vole. Da budem pažljiva osoba i slušam. Na to sam navikla mislim. I onda ako slušam saznam tko šta voli i onda ga time iznenadim. Ugodno.
No PP očito nije navikla na takve nadasve kulturne geste, stoga je plakala za stolom neko vrijeme. Mi smo ju pustile. Znamo mi što je to ganuće.
I zatim smo sjele, no nemam što više reć jer od tog momenta Skaska je uzela kontrolu u svoje ruke i više nisi mogao doć do riječi.
Ja sam uspjela prozborit konobarici što želim popit i nakon toga zašutjela te ostala šutjet.
Tako je bilo i sa ostalima. Skaska je pristojna osoba te je svakoj dozvolila po jednu do dvije rečenice. Što smatram izuzetno poštenom gestom. Mislim moglo se dogodit da ne dozvoli nikom ni riječ reć. To se moglo dogodit. Ali ne i u Skaskinom društvu. Ona je ipak dozvolila svakoj od sudionica sastanka Udruge Gepek da tu i tamo nešto kažu. Tek toliko da im glasnice ne zakržljaju.
Ondak je počela tekma. Ona o kojoj se ne smije pričat jer nacija ima dan žalosti. Pak su dolazili navijači u taj kafić u kojem televizor bio. Pak je buka bila jaka. Pak je skoro bilo i devet sati a Fulvus ima izlazak do pola devet, no nekad, u izvanrednim okolnostima dobije i malo duži. Izlazak mislim. Pak je krenula bit nervozna jer ju počeo hvatat strah što ako zakasni doma.
Pak je širila nervozu i na nas pa smo se i mi počele meškoljit.
Lorna je opet imala kruh u vrećici koji se polako pretvarao u dvopek. Pa je i ona krenula bit nervozna, jerbo sendviče morala radit djeci za put, a kako će radit sendvič od dvopeka mislila je. Pak se i ona krenula meškoljit.
I što ćeš kamo ćeš lijepo smo platile pića i krenule svaka svojoj kućici.
Idući dogovor je za kraj sedmog mjeseca al mislim da će one imat u međuvremenu još jedan ili dva tajna sastanka . Jer morat će analizirat ovaj izlazak, vidjet što su dobro a što krivo napravile te dogovorit novi.
A ja?
Ja ću dotle sama lutati svijetom i čekat da me pozovu na novo druženje. Idućeg puta vjerojatno i civiliziranije s obzirom na gore navedenu sumnju o tajnim sastancima i učenju ponašanja u 21.stoljeću.
Post je objavljen 23.06.2008. u 08:14 sati.