Rano je jutro, ja sam strašno umoran, umoran od nespavanja, ali opet mi misli lete prema mojoj dragoj sestrici i zanemarujem umor, nego samo razmišljam o tome kako ću je danas čuti, kako ću znati da je ona dobro, a najveća mi je nagrada kad je čujem da se smije, a njen smjeh pobjedjuje opaku bolest. Kad bi mi svi znali u tako teškim trenutcima u životu dati malo sebi oduška, malo pokazati okolini da nas ništa pa ni teška bolest nemože slomiti i da život teče dalje i da smo mi sastavni dio toga života. Nažalost, dragi moji prijatelji, zaboravili smo šta znači dobro raspoloženje, šta znači smjeh, mi se samo brinemo o tome kako ćemo danas i i današnje vrjeme imati više, zaraditi više, bez obzira na posljedice. Zato sam uvjek sebi govorio, mojoj seki govorio, matrijalno - nemože se bez toga - ali znaj zdravlje i tvoja sreća, nju nemože ništa matrijalno zamjeniti, i to se desilo, neke stvari su došle na naplatu u najgorem obliku. Nadam se da će moja sestrica, prevladati i ovo, da će pobjediti opaku bolest i da će nastaviti živjeti lijepo i onako kako zaslužuje. Laka ti noć moja sestrice, laka vam noć prijatelji!
Post je objavljen 23.06.2008. u 05:05 sati.