LISABONSKI UGOVOR

Marketing

-Djede, je li Lisabon u Portugalu? – iznenada će Ivica.
-Jest! – odgovorim kratko. – Ma, dobro ti to znaš! Zašto to trebaš? Vidim, da radiš zadaću iz matematike.
-Bilo je o tome nešto na televiziji.... o nekakovom „Lisabonskom ugovoru“. O čemu se tu radi...?
-A, to si sigurno čuo, da nije „prošao“ na referendumu u Irskoj...
-Da, da, tako je! A, ne znam ni što je to.Znaš li ti, djede, što o tome?
-I ja sam to čuo na vijestima, ali malo znam o tome.

-Uglavnom se govori o tom, Nis hoće li irsko „NE“ utjecati na ulazak Hrvatske u EU-u.nisam čuo, da itko govori o odredbama u tom Ugovoru, koje bi mogle biti neprihvatljive irskim glasačima....Zato me to „kopka“, pa sam nastojao – i još nastojim – saznati više o tome. No, naša glasila o tom ne govore, ni naši dužnosnici. Kao da nešto skrivaju od građana. Nešto sam našao u tjedniku Hrvatsko slovo i na Internetu, pa stvaram neku „svoju sliku“ o problemu. Bilo bi lakše, da se o tome „glasno govori“!

-

Svojevremeno je Predsjednik Mesić isticao upravo Irsku, kako ju je unaprijedio ulazak u EU-u – počnem ja glasno razmišljati. – Posebno su joj pomogli „predpristupni fondovi“ EU-e. I sad se ne može načuditi „irskoj nezahvalnosti“, kad je trebalo prihvatiti taj Lisabonski ugovor

... A, ja se odmah sjetim, kako je moj prijatelj Joža govorio: Pazi dobro, kapitalisti ne daju kapital badava – ni kad ga daju badava! Ja ti taj kapital zovem „parangal – kapital“ (mogu ga i drugi tako zvati, jer ja to nisam patentirao).
- A, što je to , djede, parangal? – upadne Ivica – Što je kapital, to znam.
-To ti je, vidiš, tanko,čvrsto uže, na koje ribar objesi u razmacima od oko pola metra tanke niti različitih duljina s udicama na krajevima. Ako na svku udicu zakvači komadić, recimo, srdele - i između dvije plutače razapne takovo uže-parangal, da visi u moru. Ostavi ga tako preko noći ukotvljenog između dvije kotve... Sad možemo reći, da je on moru poklonio pola kilograma „kapitala“. Ujutro rano probudit će ga šjor Vinko Coce s onon lipon pismon o ribaru.., pa će odveslati do one svoje „pošte“ i izvadit će svoj parangal zajedno s nekih pet-šest kila lipe bile ribe. To je sada novi kapital. Slično će učiniti i rečeni kapitalisti...Ne će oni ostati bez svoga kapitala! To je samo dobro „ulaganje....“!
-Uz umirujuće vijesti, da irsko NE ne će utjecati na prijem Hrvatske, čuju se i „neobećavajuće izjave“, da se EU ne će širiti prijemom novih članica, dok se ne riješi to s ovim Ugovorom.Zapravo tek Lisabonski ugovor, navodno, omogućava proširenje na više od 27 članica... Sad, kad se saberu „dostupne informacije“ – moglo bi se „složiti“ vlastito mišljenje...

Radi se o različitosti mišljenja unutar EU-e.Svu

politiku u Uniji vode kapitalisti, koji žele, da njihova „riječ“ bude odlučujuća, da oni mogu cijelom Unijom slobodno „krstariti“, birati i kupovati što im se svidi – po mogućnosti što jeftinije. Traže slobodnu migraciju radne snage cijelom Unijom, da oni „biraju“ ono što im treba i po cijeni, koja će im omogućiti konkurenciju cijelim teritorijem – ne vodeći računa o socijalnim i nacionalnim poremećajima...

I inače u toj EU baš „ne teku med i mlijeko“, kako nam prikazuju naši dužnosnici. Možda „teku“ bogatima, jer zbog čega se može pročitati ili „vidjeti“ razni protesti, štrajkovi, itd... ako je svima dobro...!Ovaj Ugovor, navodno je, malo preuređen Ustav EU-e, koji „nije prošao“ kod svih članica prije nekoliko godina.Neki ga nazivaju „ugovor protiv demokracije“. "Veliki" smatraju, da je ovakova uprava Unijom preglomazna, pa je treba pojednostavniti. To je već sedmi dokument sličnog karaktera, koji se zbog toga „dotjeruju“...

Po ovom Ugovoru uvodi se predsjednik Europskog vijeća s mandatom od 2,5 god. Europsko vijeće bi radilo na „summitima“, a sastojalo bi se od državnih poglavara država-članica i predsjednika europskih komisija za razna područja. Vijeće bi zacrtavalo politiku raznih EU-institucija...Uveo bi se i svojevrsni ministar vanjskih poslova.Zatim bi se ustanovio i Europski sud pravde, koji bi nadzirao propise država-članica, koji bi se ticali njihovih suverenosti. Institut veta bi se smanjio na vrlo mali broj mogućnosti, a zamijenio bi se ratificiranjem u skupštinama članica „kvalificiranom većinom“. Promijenio bi se i broj zastupnika prema broju stanovnika.

Osim spomenutih razilaženja postoje i različita gledišta između velikih i malih članica o odricanju pojedinih državnih suverenosti. Odricanjem od nekih suverenih prava postoji bojazan malih naroda o njihovom nestanku, „utapanju“ u velike nacije.... „

"Veliki“ teže prema prerastanju Unije u „državu“ u kojoj bi glavne odluke oni donosili. Zbog toga je bio ponuđen spomenuti Ustav.

"Mali“ se ne žele na taj način integrirati. Sporno je i demokratsko odlučivanje u Skupštini Unije. Za male narode je u tom smislu važna institucija veta, koji bi ih štitio od opasnih preglasavanja. Za velike je to „nepotrebno“ kompliciranje...Uostalom, većina velikih ima i sada „integrirane male narode“, pa im je to uzorak i za tu veliku zajednicu.

-A, hoće li i Hrvatska provesti referendum o ulasku u EU? – pita Ivica sa zanimanjem.
-Trebala bi – odgovaram malo nesigurno....Prema Ustavu to je obveza, ako neku našu suverenost prenosimo na nekoga drugoga...Ja očekujem, da će nam naši dužnosnici na vrijeme detaljno razjasniti, što ulaskom u EU-u dobivamo, a što gubimo.... Što bi nam bilo bolje, a što lošije... Osim, ako... :no

Post je objavljen 22.06.2008. u 18:01 sati.

Pregled posta

Marketing

LISABONSKI UGOVOR