Duga neradna zima malko je popustila. U zraku je 40, a u radnjoj knjižici pojavio se novi pečat. Dugo sam besposličario glumeći domaćicu čuvajući dijete i kuvajući raznorazne specijalitete. Par pogrešnih procjena iz prošlosti mog radnog vijeka dovelo me do te nezavidne situacije. Dobrohotni ljudi tješili su me govoreći da će me nakon tolikog čekanja sigurno potrefiti nekakav sjajan posao. U međuvremenu sam se uvjerio da je u provinciji u kojoj živim nešto takvo nemoguće. To sam uvjerenje potvrdio i prihvaćanjem ovog posla.
Dakle, postao sam zastupnikom osiguranja. To je sve što sam u životu htio ne biti. Direktna prodaja i pilanje poznatih stoje mi u opisu radnog mjesta. Srećom, radno mjesto mi zapravo i ne postoji pa dane provodim na plaži, na zidiću, uz dijete, ženu, prijatelje, pivo i nogomet. Nije ni loše, al nije ni perspektivno.
Dakle, dobri ljudi, ovo ću vam reći samo jednom. Ako vam ističe registracija vozila ili ako ste spremni uplatiti bilo kakvu vrstu osiguranja bilo pokretnog ili nepokretnog karaktera, obratite mi se i dajte mi da radim. Vaše stare police mijenjam za nove po popularnim cijenama. Moj mail potražite tu malo lijevo. Moj reklamni slogan je možda očajan, ali čvrsto stojim iza njega. On glasi:
Plaćam pivo za policu, za dvije vodim na ćevape.
Post je objavljen 22.06.2008. u 17:27 sati.