Mnogo puta tijekom utakmice s Turcima spomenuli smo ime Eduardo. Svakim Olićevom promašajem, sve nam je češće bio u mislima. No, jednog igrača treba posebno apostrofirati.
Ivan Klasnić zaslužio je naklon do poda. Stigao je na Euro kao joker i potpuno opravdao očekivanja. Zabio je dva gola, da nije bilo te 'kilave' završnice, danas bi bio junak cijele Europe, a u Hrvatskoj bi mu 'podizali spomenik'. On je svoje uradio, sudbina mu nažalost nije vratila u pravoj mjeri.
Način kako je zabio Turcima, mirno u prvi kut, tako da Rüstü ostane na krivoj nozi, potvrđuje igračku inteligenciju. Samo da ga zdravlje posluži i Ivan će i u sljedećem ciklusu biti važan član Kockastih. Kad se poduče crta pod Austriju, svakako je u redu najboljih, što ipak u najavi mnogi nisu očekivali.
Zanimljivo, ta dva gola Klasnića prvi su slučaj nakon 1998. da je neki hrvatski igrač na velikom natjecanju zabio više od jednog pogotka. U Francuskoj je Davor Šuker bio strijelac šest puta, dobio za to i Zlatnu kopačku, a Robert Prosinečki dvaput. Usto, Šuker je na Euru 1996. triput zatresao mrežu, pa je tako Klasnić tek treći hrvatski reprezentativac koji je bio strijelac dva ili više puta na Euru ili Svjetskom prvenstvu.
Sa pet pogodaka, Hrvatska je izjednačila domet iz 1996. kad je također zaustavljena u četvrtfinalu. Najviše su Vatreni pogađali u Francuskoj, kad je bio i najveći broj utakmica. U sedam nastupa, jedanaest golova. U dvijetisućitima, četiri gola zabijena su u Portugalu, dva doduše u porazu od Engleske (2:4), te po dva u Japanu i Njemačkoj.