Razvoj helikoptera tijekom i nakon 2. Svjetskog rata
Svojom pojavom, helikopter je izazvao podsmjeh vojnih stručnjaka, ali i pilota, a tijekom slijedećih četrdeset godina razvoja naveliko je preziran i zanemarivan. No, on je u potpunosti opravdao povjerenje Amerikanaca i Sovjeta (Rusa) koji su i jedini imali povjerenje u njega i trudili se razvijati ga i dograđivati. Najvjerojatnije, po Athumanunhu, to nezasluženo preziranje helikopter je zaslužio poradi toga što su prvi motori koji su pokretali helikoptere bili izuzetno podložni svakakvim vrstama kvarova, a posebice u trenutku kada bi letjeli u potpuno mirnom zraku (bez strujanja zraka, bez vjetra) na malim visinama iznad tla. Zatim, prvi helikopteri uopće nisu bili ekonomični za redovite prijevoze putnika i tereta, no, američka prijevozna poduzeća nisu odustajala i u tom pogledu provodili su značajnija istraživanja. Kasnije, nakon 2. Svjetskog rata negdje do 1954. godine, helikopter je opravdao svoje postojanje i povjerenje onima koji su mu vjerovali. Naime, helikopter ulazi u mnoge oblasti zrakoplovstva (zrakoplova s krilima) kao što su izviđanje, borba s podmornicama i prijevoz vojnika i opreme. Sovjeti idu još i dalje, pa ubrzo ustrojavaju helikopterske pukovnije koje prebacuju vojnike na daljine taktičke potpore. Svoj nagli uspjeh helikopteri doživjet će tijekom Korejskog rata kada oni igraju gotovo presudnu ulogu u operacijama taktičkog prijevoza i opskrbe. Nadalje, helikopteri ne trebaju neka posebna i uređena mjesta za spuštanje i uzlijetanje, pa se rabe i u brzim izvlačenjima okruženih postrojbi, za izvlačenje ranjenika. Tijekom tih pionirskih helikopterskih operacija stjecalo se bogato iskustvo i dobivale su se nezamjenjive naučene lekcije. Helikopteri postaju sve sigurniji i nezamjenjivi. Naime, ubrzo helikopteri pokazuju da su nezamjenjivi i u operacijama drugačijim nego što su ratne (CIMIC – civilno vojni odnosi i suradnja). Tijekom iznenadne velike poplave u Nizozemskoj, (pedesetih godina prošloga stoljeća), vojni helikopteri su izvlačili stradale civile iz poplavljenih područja, a iskusni vojni piloti činili su čuda, pa su mnogi stradalnici izvlačeni iz nemogućih mjesta. Helikopteri su idealni i kod velikih i katastrofalnih šumskih požara, prilikom gradnje i montaže visokih zgrada i dalekovodnih stupova, pa sve do geoloških istraživanja do tada nedostupnih planinskih lanaca. Isto tako mogu se rabiti i u poljoprivredi za borbu protiv biljnih zaraza i najezdi insekta. Najdalje u razvoju nakon godina 2. Svjetskog rata išli su Sovjeti koji su ubrzo konstruirali i dvomotorne helikoptere tipa 'Bratuhin' koji nose i do 20 vojnika s punom opremom i naoružanjem. Sovjeti još više razvijaju i poboljšavaju svoje već postojeće helikoptere tipa 'MiL' koji se proizvode serijski. Na kraju Athumanunh će zaključiti o prijevoznim zrakoplovima. Od završetka 2. Svjetskog rata više se puta pokazalo da operacije zračnog prijevoza mogu polučiti pored vojnih i izuzetno velike političke uspjehe. Najočigledniji primjer za tu Athumanunhovu tvrdnju je 'Berlinski zračni most' koji je bio presudan tijekom 'hladnoga rata'. Zatim 1952. brzo prebacivanje britanskih vojnika na Cipar koje je smirilo nemire u Egiptu. Kada bi kojim slučajem Athumanunh mogao nekakvom nemogućom magijom okupiti za jedan stol velike vojskovođe poput Rommela, Paulsa, Patona, Breretona i Chenaulta i kada bi im postavio samo jedno pitanje: 'Što mislite, što je presudno za pobjedu tijekom zračne nadmoći?' Svi bi oni vjerujte jednoglasno odgovorili – zračni prijevoz i opskrba, jer upravo to je nedostajalo Rommelu u Africi, Paulsu kod Staljingrada, Patonu u napredovanju kroz Francusku, Breretonu kod Arnhema i Chenaultu u Kini. Drugi put nešto o zračnoj potpori postrojbama kopnene vojske.
Post je objavljen 22.06.2008. u 13:43 sati.