Moji stihovi: NOĆNA BDIJENJA
U PREDVEČERJE
Različit od njih samo u jednom
Čovjek vičan boli strpljivo čeka
Iako progonjen.. u Boga se uzda
Proročka slika on je Krista patnika
U neprijateljstvu
U izdajstvu
Klevete mnogih
Užas odasvud
«Prijavite ga.. Bogom se pravi!»
Vikahu prijatelji dok čekahu njegov pad
«Kako da ga zavedemo?
Kako njim da ovladamo?
Kako da mu se osvetimo?»
Samo u tom bješe njihova misao
U nizu.. jedan za drugim..kreću
Posrću.. i onda iznova.. istu ploču okreću
Za stid ne znaju
Na upozorenja se oglušuju
Hrane svoju fikciju
O, samo da poraz ne priznaju!
«Vječnu sramotu..? Tko još za nju mari!?»
O, jadni mali vinogradari!
«U načelu.. to je tako.» - oni kažu
«Grijeh svoj mi ispovjedamo tajno
Al' u praksi? Nije nam svejedno
Pružit ruku bratu? Osjećam se bjedno. «
«O, ništa zato..
Sporit s vama .. ja se neću
Sve prihvatam na Slavu Božju veću
On koji sve proniče i vidi
Nek prosudi.. nek sudi
Meni je klicat Bogu
Hvalit ga u Zboru Svetih
Priznanje vaše zato ne tražih»
Kamen za kamenom..
Pitanje za pitanjem..
«Ti huliš! Bogom se praviš!»- rekoše
A da su i oni bogovi po sudioništvu ..?
Ne upoznaše..što u Zakonu piše
No, oni i dalje navaljivahu
Uhvatit ga nastojahu i na smrt osudit
Al' on k Jordanu ode
Iznova se svog poslanja sjetit
Od srca im oprostit
Odlučno i hrabro se vratiti
U smrt kročit
Za njih umrijeti
Ljubavlju zlo pobjedit
JOSIP I VINOGRADARI
Što jednom bješe, iznova se vraća
K'o Kajin i Abel
K'o braća
U srcu ista sudba,
Premetačina i uljudba
Uvijek ista scena, samo drugi glumci
U tvrdoći srca, s kesom u ruci :
«Stiže sanjar…u bunar s njime
– povikaše braća-
Nek u suhoj jami sniva
Nek ne vidi ni sunca, ni zvijezde, ni oblaka
Nek oslijepi, nek ne vidi, nek ne govori
Dosta, dosta…začepimo uši
Gle, odjeća njegova sjajna posta naša trgovina
Srebrnina
Put Egipta s njime…put Egipta…k robovima
Nije mu mjesto s nama…vinogradarima»
2D KONTURE
Mojsije mi naslika 2D konture
Kad u pustinji podiže zmiju od mjedi
Da ne umre tko pogleda je
Da ozdrave
A danas toliki još viču
Sklonite mi je ispred očiju
Zgražavaju se nad njom
A ne znaju da Groza pustoši u njima je
U patnji mojoj svoja prokletstva ne vide
I u tijelu što trpi vele da Crkva nije
Sakramenat što svijetu nakon mene ostade
No, ipak, evo je
U Novu zoru što i za nju stiže
zraka iz utrobe kita izranja sjajna
Dolazi k svima
S pobjedničkim usklikom na usnama
Mir vama
KO FOL
Okovaše ih putem niz liticu
Povedoše ih u jamu grobnu
U provaliju
Stražari naoružani.. nijemi
U njima idoli
Bolesni i pohlepni
Uspavani i lijeni
Naložiše oganj potpiren mržnjom
U očaju i nemoći sebi pomoći
Okomljuju se i udaraju:
»Pjevajte sada svoju Pjesmu Novu! Pjevajte sada u ognju!»
Okolnosti teške.. skoro bezizlazne
U peći tri mladića.. naizgled slabića
Dopustiše, al' ne klonuše
Ostrašnjeni jedino Bogom .. kliču i prkose
Znaju da Sudac nad sucima ima
Njegova je zadnja
Sve ostalo je mjena
Okolnosti teške.. k'o fol bezizlazne
SERIJAL OD 10 NASTAVAKA FILMA O PROROKU JEREMIJI
Post je objavljen 22.06.2008. u 12:16 sati.