Odavno već svjestan vizualne snage oblačenja svega i svačega u uzorak crvenih i bijelih kvadrata, ovih dana postajem svjestan i jedne nove dimenzije tog svježeg nacionalnog izričaja.
Crveno-bijeli uzorak na dresovima, licima, autima, zastavama postaje simbol neke nove Hrvatske - sportske, svijetle, snažne, vesele, miroljubive... Snažna i upečatljiva je slika veselih navijača odjevenih u hrvatski sportski vizualni identitet. Toliko snažna da sasvim slučajno, nehotice pobija ideju mračnog, crnog slova "U".
Iako je oko nastupa hrvatske nogometne vrste bilo i nekih ružnih ekscesa, bili su zapravo toliko rijetki da potvrđuju pravilo veselog i sportskog kockastog duha. Još se uvijek u masi navijača može čuti pokoja ružna psovka upućena protivnicima "balijama" ili "pravoslavcima", ali vizualno u ovom slučaju pobjeđuje jer nema ništa crno i mračno u crveno-bijeloj ikonografiji na tribinama i oko njih.
Bez obzira na ideološka ili politička uvjerenja navijača, ne vjerujem da se u bilo kojem navijačkom mozgu nastup reprezentacije u Austriji trpa u potpuno isti koš sa npr. ekscesima u Mostaru, jer oni su neka sasvim druga priča koja u kockasti navijački duh tek slabašno i neuspješno pokušava dodati primjese crnog, političkog, mrziteljskog. A to u Austriji i oko zbivanja u njoj nije bilo važno.
Važno je bilo samo bodriti, pobijediti i slaviti. Ponosno vijoriti zastavama svijetlih boja. Važna je bila samo Hrvatska i sportske pobjede bez mrlja.
Želim da na slijedećem svjetskom nogometnom prvenstvu kockice dođu do finala. Na taj način će crne mrlje izgubiti puno svog do sada zajamčenog prostora.