Marketing
Toscana - dio drugi
Slijedeće jutro osvanulo je polusunčano i poluprohladno, pa smo se ipak odlučili obući trapke i majice kratkih rukava. Na kraju dana sam ipak ustvrdila da mi je izgorio nos i tjeme iako je sunca bilo samo povremeno.
Prvo je uslijedio doručak na teasici. Domaći kruh, Pecorino sir star 15 dana i voćni jogurt su bili moj izbor za prvi dan. I naravno, dolce – bez slatkog kolača na kraju doručka očito nigdje nema ništa :)
Prvo smo krenuli u Volterru, koja je od našeg polazišta udaljena nekih 20 km, 10-15 minuta lijepe lagane vožnje po zavojitim cesticama, te sam nakon par kilometara ja preuzela volan jer loše podnosim zavoje, a pogotovo oštro rezanje istih od strane mog voljenog muškarca koji baš i nije pravi muškarac za volanom, te mi je isti sa zadovoljstvom i prepustio. Po autoputevima je vozio on, a po zavojima i gradovima ja. Pošteno.
Volterra je još u doba Etrušćana bila važan centar na ovom području, a od petog stoljeća je bila biskupska prijestolnica, te je u 12 stoljeću postala interasantna Medičevicima (čitaj Medici hehehhe), pa su si ju lagano i uzeli. Zanimljivi su ti Medičevci jako :) Mislim da ću ih ići malo proučavat - vrlo živopisni likovi :)
Imaju vrlo lijep očuvanu kulu Medici u koju na žalost nije dozvoljen ulaz iako sam se zbog nje popela čak na vrh brda, ali kad smo već bili tamo, pogledali smo jako lijep Arheološki vrt koji se nalazi uz iskopine iz doba Etrušćana, no njih na žalost nismo obišli. Mislim iskopine.
Pogled na Fortezza Medicea iz Parco Archeologico
Sam grad je smješten, naravno, na vrhu brda, ali smo autom došli skroz do pred ulaz u stari grad. Imaju predivnu šetnicu koja se proteže cca 1 km, s koje puca predivan pogled.
Pogled sa šetnice
Osim, naravno Duoma, Piazza del Priori i Baptisterija, pogledali smo i Palazzo Viti koja nas je impresionirala svojim prebogatim interijerima.
Crvena soba
Ovo je za Kinky - soba lepeza
Žuta soba
Kraljeva soba
Produžili smo za San Gimignano gdje se održavala nekakva manifestacija – svi učesnici su bili obučeni u različite nošnje, sve iz srednjeg vijeka vjerujem i sve vrlo lijepe i zanimljive, a čitav događaj je bilo popraćen glasnim bubnjanjem i trubljenjem, svaka skupina u nekom svom ritmu. Baš je bilo zanimljivo sjediti na trgu, jesti salatu od tune na postelji od raznih zelenih salata i promatrati grupe kako se izmjenjuju na Piazza del Duomo, na koji na žalost zbog te menifestacije nismo mogli.
Povorka
Curke čekaju svoj red na nastup
Streličari u šetnji
San Gimignano je poznat po svojih 14 tornjeva koje su podigle plemićke obitelji natječući se u razmetanju svojim bogatstvom. Na žalost ih nigdje nismo uspjeli uloviti svih 9 na slici, ali eto, bar malo prenosim atmosferu grada.
Tu sam pojela i svoj prvi talijanski sladoled – u slastičarnici koja je 2006. godine bila pobjednik na svjetskom prvenstvu slastičarnica (kako ja već ne znam za to natjecanje?????) Nalazi se na Piazza della Cisterna.
U Italiji se sladoled kupuje po veličini mjerice, npr. 1,00 €, 1,50 € ili 2,00 €, i onda biraš koliko okusa želiš u toj čašici, a ne kao kod nas – na kugle. Tako da sam uzela jogurt/šumsko i jagodu. Jogurt/šumsko i nije bio nešto posebno jako, ali je jagoda bila fenomenalna. Jubav je uzeo lješnjak i maracuju (greškom naravno) ali je maracuja ispala odlična na kraju cijele priče :)
Neki od tornjeva
U blizini nam je bio gradić Monteriggioni koji mi je na svim slikama izgledao zgodno, na vrhu brijega, okružen bedemima sa 14 kula. Zamišljala sam da unutar tih zidina nema ničega, i baš sam se iznenadila kad sam vidjela da su unutra lijepo restaurirane kuće, mali slatki trgovi, čak i parkić, i baš se održavao neki sajam cvijeća i bilo je baš puno ljudi. I prilaz bedemima je predivno uređen, sa svake strene stepenica predivni grmovi lavande. Talijani baš paze na svaki detalj.
Gradić je sagrađen u trinaestom stoljeću kao obrambena točka Siene od fjorentinske vojske. Čak ga je i Dante uključio u svoje stihove i usporedio njegove tornjeve sa onima na ulazu u deveti krug pakla.
Najbolji pogled na gradić je sa ceste koja dolazi od Colle di Val d'Elsa, gradića blizu kojeg smo mi stanovali, pa je tako nastala i ova fotka:
Još da imam bolji fotić...
A unutra...
Pogled na zidine i vidikovac...
Iako je bilo već kasno popodne, hrabrno smo se uputili u Sienu, sa slikom u glavi da to nije veliki grad i da trebamo obići samo Piazza del Campo i Duomo. Prva neprilika je nastala s parkingom jer nas Đurđa nije baš dovela direktno pred centar kao prije pa smo imali prilično za hodati po strmim ulicama Siene koja i nije baš tako mala. Uz to, imali smo samo kartu užeg centra iz vodiča, pa smo morali pamtiti kojim smo ulicama došli, i uz sve to – izgledalo je kao da će svaki čas pljusnuti pljusak. Ali idemo mi neustrašivo u Sienu...
Kako smo oboje vrlo pametni i inteligenti, od prve smo pogodili smjer prema centru, na neku foru smo preko Via Banchi Di Sopra smo se dokoturali do Piazza del Campo i onda je sve bilo lako.
Piazza del Campo
Piazza je zaista impresivna, iako ne kužim zašto svi imaju nagon sjesti na pod (valjda zbog kosine) koji i nije baš prečist ak mene pitate pa nismo sjeli na pod, nego u slastičarnu (vrlo vrlo dobra dinja, vanilija tak tak). Piazza je sastavljena od 9 dijelova koji odozgora izgledaju poput školjke.
Nakon kratke šetnjice do Piazza del Duomo – ostali smo bez daha. Od ljepote. Zaista je predivna.
Građena je od 12.-tog do 14-tog stoljeća, i jedna je od rijetkih građena u gotičkom stilu južno od Alpa. Baš šteta što nismo mogli pogledati unutrašnjost.
Siena Duomo
Na žalost, bila je misa i nismo više mogli unutra. Međutim, moglo se u kriptu pa smo otišli dolje. Malo scary ak mene pitate, ali Jubav je bio oduševljen i tak mu je bilo krivo što nije mogao fotkati. Ipak, okinuo je jednu jedinu fotku, prase jedno
Zaista impresivno. Što se sve krije ispod svih tih građevina ha? Tko to zna...
Kripta
Nakon što se nebo opasno zacrnilo, požurili smo do auta koji smo našli, na svu sreću, bez problema.
Jedva smo se onako umorni dokoturali do našeg sela malog. Istuširala sam se, jubav je izmasirao moje mačjepapučaste nogice (to mi je od hodanja) i zaspala sam promptno - tak on kaže - ja se ne sjećam :))
Post je objavljen 22.06.2008. u 01:08 sati.