Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kakozakoga

Marketing

(:

Letio sam sretno i zadovoljno. Slobodno i opušteno, udišući svaki nalet svježeg povjetarca. Mirisao sam cvijeće, opipavao travu i sunčao se gledajući u nebo dok je sunce svojim zrakama mazilo moja krila. Doista sam bio sretan, kad vam kažem! Znao sam da laptiri kratko žive ali svejedno sam uživao svakog trenutka, uopće se ne bojeći smrti..

Ležao sam na jednoj vlati trave. Lagano sam tonuo u san kad sam osjetio da me netko uhvatio. Bio je dječak. Držao me čvrsto u rukama i nisam vidio ni mrvicu svjetla. Bojao sam se. Što će biti samnom? od silnih sivih misli mi se zavrtilo i zacrnilo pred očima. Opirao sam se u tumi gubeći snagu. krila su mi postala teška i odustao sam...
Probudio sam se kasnije. Valjda sam bio zaspao. Osjećao sam se malo bolje ali čim sam shvatio gdje sam, optimizam i sva moja volja je nestala. Bio sam u kutiji. Zatvoren i zaključan. Bila je to prazna, mala drvena kutija s prozirnim vratašcima. Razmišljao sam što bih mogao učiniti. Nisam znao. Pokušao sam krilima pogurati vratašca. Ništa. Pokušao sam nekolikio puta. Nijednom nisam uspio. Bio sam preslab. Sad shvaćam. Sva moja letenja, koje sam proveo u pokušaju da moja krila budu što ljepša i što snažnija, bila su uzaludna. Stvarno sam postao očajan. Pao sam na dno kutije i ostao ležati. Čudno, ali bio sam na nečijem prozoru jer sve što sam vidio kroz prozirna vrata bile su zvijezde i mjesec. Divan prizor. Tisuće zvjezda sjajile su posebnim sjajem. Imao sam osjećaj da mi se jedna čak i nasmješila. Čudan je to osjećaj bio. Taj osmjeh je govorio da će sve biti u redu. Možda i oće pomislio sam...

Ponovo sam zaspao ali se više nisam probudio. Mislim da je to bio moj kraj. Kao što rekoh - leptiri ne žive dugo. Moj život bio je lijep. Stvarno jest. Možda bi samo želio da sam svoj kraj drugačije doživio. Da sam bar proveo zadnje minute uz dvoju dragu leptiricu. Tko zna gdje je ona. Tko zna kako je. Ali ja znam da ću je promatrati dok mi se ne pridruži ovdje gore. Onda ćemo ponovno biti zajedno. Smrt nije kraj. To je samo još jedan početak nečeg novog. Čak i za nas leptire.

Post je objavljen 22.06.2008. u 01:07 sati.