Marketing
Iz duše te ljubim
Još sam pod dojmom nogometne utakmice sa Turskom zbog koje su Hrvatskoj vrata polufinala ostala zatvorena. Gledala sam već nekoliko puta Hrvatsku u utakmicama gdje nije bila ona prava, gdje je gubila, gdje je ispadala sa značajnih natjecanja. Ali nekako mi je tu večer bilo teže podnijeti da idemo kući nego ikada. Sve je bilo drugačije nego prije, bilo je više vjere u te dečke, bilo je više povezanosti među nama navijačima, bilo je što je najteže priznati, više nade...
Mnogi će reći pa to je samo nogometna utakmica, to je samo obična igra. U igri uvijek netko gubi, netko dobiva. To je samo nogomet, to je samo sport. Ali nije to samo nogomet i nije to samo sport. Kad sam gledala ljude odjevene u crveno bijele kockice na svakom koraku ovih dana, male hrvatske zastavice na skoro svakom autu, kad sam čula pod prozorom dečke kako puštaju pjesme koje su nastale samo zbog ovog natjecanja, kad sam gledala ljude kako su radosni i kako zaboravljaju na sve probleme kad bi Hrvatska igrala, kad sam vidjela onaj medaljon Ivana Pavla II. koji je naš izbornik podignuo sa travnjaka i poljubio par puta tijekom jedne utakmice, i kad sam vidjela one suze i bol u očima igrača nakon poraza, znala sam da to nije samo igra. Jer ti dečki nisu se samo borili da pobijede i da uđu u polufinale, borili su se da pokažu da Hrvatska ima mladiće koji su spremni srce ostaviti na terenu zbog svoje domovine. I zaista im hvala na toj borbi.
Ljubav prema domovini, prema svojoj zemlji, prema svom domu, prema svom narodu. Mislim da ona sve objašnjava, i one suze, ali i onu veliku radost. I nekako me ovo europsko prvenstvo podsjetilo na tu ljubav. Možda čovjek u svakodnevnici zaboravi na domovinu. I nekako mi je baš drago što sam osjetila tu povezanost u bodrenju naših, svi smo željeli samo jedno, svi smo bili kao jedno. To bismo uvijek trebali, uvijek bi trebali tako biti zajedno u svemu. To bi bilo predivno. Ali dobro, teško je neke stvari promijeniti. I ovih dva tjedna puno mi je značilo jer sam vidjela da možemo biti najbolji :)
I želim svima vikati koliko volim ovu zemlju. Volim je i ne bih je mijenjala za nijednu veću ili bogatiju. Nitko nema ono što ima Hrvatska. A pokazat ćemo mi za dvije godine tko to ima najveće srce na svijetu ;)
Post je objavljen 22.06.2008. u 23:32 sati.