Marketing
čistunka i prljavac
- revitalizirani post od 21.6. 2008.
Kada vidim prljavu kadu, operem je. Na pamet mi ne pada da krenem istraživati nakon koga su ostale duge vlasi, jer je to sasvim očito, i ni u primisli mi nije da ikoga zbog toga napadnem. Kada moja voljena supruga naiđe na prljavu kadu, kao furija izlijeće iz kupaonice s bujicom teksta u povišenim tonovima koji se svodi na "Dokle ćeš ti STALNO ostavljati iza sebe prljavu kadu?!" Zanimljivo, nikada ne viče kada dlake ostanu nakon nje – njene kao da su nevidljive. Viče samo ako nađe neku prljavštinu za koje se može identificirati da je nakon mene. U više od deset godina našeg braka to se ponovilo otprilike barem tri do pet stotina puta, a vjerojatno i češće.
Meni se u takvim prilikama ne upušta u svađanje, jer mi je glupo uzbuđivati se i natezati se oko takvih bezvezarija, pa kažem da mi je žao, te da ću se truditi da se tako nešto ne ponovi. To je obično još više razgnjevi, pa se prisjeti svega ostaloga što je kod mene smeta, uglavnom jednako utemeljeno kao i optužba da STALNO ostavljam iza sebe prljavu kadu.
Ipak, njezinih tri stotine do pet stotina upečatljivih dernjava postiglo je cilj da oboje priznajemo službeno ustanovljenu istinu da ja ostavljam prljavu kadu, a ona ne.
Dapače, kada se žali prijateljicama ili me u veselom društvu optuži za taj nevaljaluk, ni u šali se ne protivim, jer bi to izazvalo takav krah i slom sistema da tako nešto nisam voljan riskirati.
Prava istina je, ništa čudno, upravo suprotna. Ona gotovo svaki dan završi tako da zalegne u kadu s knjigom, namače se praktično svaki dan. Ja na taj način koristim kupaonicu jednom sedmično, ako ne i rjeđe. Obično se otuširam na brzinu ili se, još češće, nagnem nad kadu i još brže isplahnem. Često, kada se brijem iznad umivaonika ili odem na zahod, koji je istoj prostoriji s kadom, zamijetim da je prljava, pa je isperem. Prava istina je da sam nekoliko puta više oprao kadu nakon nje nego što sam se sam u njoj okupao. Prava istina nije da ja stalno ostavljam prljavu kadu, nego ona srlja u svađu svakim povodom, bez obzira ima li razloga, a još najradije ako ih zapravo nema. Istina je da u našem bračnom životu postoji činjenica da se ona često dere, a ja se ustručavam takvih ispada. Toliko se dere da sam u prvih nekoliko godina bračnog života čak i ja povjerovao u bajku o tome tko ostavlja prljavu kadu. Izgleda nevjerojatno, ali lako je objašnjivo. Naime, svaki puta kada me je napala, kada je zaista ostala zmazana nakon mene, a tome što sam je ja u međuvremenu nekoliko puta oprao naprosto nisam pridavao značaja jer sam to smatrao prirodnim i ni spomena vrijednim.
Sve tako dok mi jednoga dana nije sijevnulo. Nakon toga sam vodio tajnu statistiku mjesec dana. U tih mjesec dana šest sam puta uklonio njezine dlake i isprao skrućenu sapunicu, a ona je mene ulovila u grijehu jedanput. Bilo je besmisleno dalje voditi evidenciju, tim više što sam odustao od nakane razjašnjavanja.
Nas smo dvoje, gledamo se oči u oči, teoretski – što zna jedno od nas, zna i drugo, reklo bi se da si ne možemo lagati jedno drugome u oči. No naša Službena Istina O Prljavoj Kadi nepokolebljivo stoji između nas poput bedema. Nije mi jasno, zašto je njoj toliko stalo do te Službene Istine? Pokušavam naći opravdanje: možda ona zaista ne vidi stvari kakve jesu, kao što sam ih i ja u početku previđao? Nije ona u tome jedina. Sjećam se kako su u bivšoj Jugoslaviji komunisti samozadovoljno isticali da je u socijalističkoj državi nacionalno pitanje riješeno, kao što je danas službena istina da je osnutkom hrvatske države završeno razdoblje Mraka Jednoumlja.
Službena istina koja se razlikuje od stvarne istine ima prednosti i mana. Recimo, prednost je da se oni kojima konvenira osjećaju lagodno dok god je ona na snazi, a mana da to ne može trajati vječno. Prednost je da oni koji zastupaju Službenu Istinu uvijek imaju izgleda da će se zagovornici stvarnog stanja ukloniti na vrijeme ovako ili onako, a oni ostati uživati u stečenim pozicijama i nagomilanim dobrima. Mana je što riskiraju da prava istina eruptira prije toga, pa da stradaju iako to zapravo uopće nije bilo potrebno, i to daleko gore nego su zaista zaslužili.
Post je objavljen 09.04.2015. u 02:04 sati.