Naša moliteljica J. S. bila je vjernica od djetinjstva. Tradicionalna vjernica, išla je u crkvu već prema mogućnostima i običajima, primila je i sakramente zajedno sa ostalom djecom svog mjesta. Ali ništa više od toga. O vjeri i Bogu nikad nije ni razmišljala. Sve do onog milosnog dana, kada je posebnom Božjom milošću osobno susrela Gospodina. Nije ona Njega tražila nego je On došao k njoj. Taj susret, koji joj je potpuno promijenio život, plod su nečijih molitava i žrtava. Vjerojatno će u vječnosti saznati tko joj je tu milost izmolio. Od tradicionalne vjernice postala je Božja bliska prijateljica i revna moliteljica, kojoj je na prvom mjestu u životu od tog susreta bio samo Bog.
Evo kako je ona tu sreću i radost susreta s Gospodinom opisala u svojoj jednostavnoj pjesmi:
PRVI SUSRET S GOSPODINOM
U onaj dan kad sam te susrela,
Ljubavlju svojom sam te prozvala!
Novim očima sam progledala
I novu svjetlost ugledala!
Tebi, Oče, sam se poklonila,
Ruke sklopila,
Iskrenim srcem zavapila,
Za cijeli svijet sam molila!
Za cijeli svijet sam molila,
Da Tebe, istinsku ljubav, sreću
I radost upoznaju i svojim te
Stvoriteljem priznaju!
O, kako li je lijepo novim očima gledati...,
Ruke sklapati, Tebi se klanjati,
O Tebi, dragi Stvoritelju,
Sa ljubavlju govoriti...!
O, lijepo li je s Tobom, Oče, živjeti,
Za dane što mi stvaraš zahvaljivati,
Zemljicom Tvojom hoditi,
Stvorenja Tvoja blagosljivati...!
O, kako je lijepo sve ljude voljeti,
Za sve se moliti, svima samo dobro željeti!
Ljepoto moja, ljepoto najdraža!
Radosti najveća!
Lijepo li je pjesmom te zvati,
Kroz pjesmu Ti govoriti,
O, lijepo li je
Tvojim se, Oče, djetetom zvati!
Blagoslovljen budi Ti Svevišnji
U svoj svojoj svetosti!
Tvoj Duh je u meni, kličem Ti:
Aba! Oče, u imenu svojem
Molim te, vodi me!!!
Vrlo je znakovito u toj njenoj pjesmi i to što je ona, čim je sama susrela Boga i Njegovu ljubav, odmah to htjela prenijeti i drugima, želeći da cijeli svijet upozna istinsku ljubav, sreću i radost i da "njenog Boga" svi priznaju svojim Stvoriteljem ! Ono što je dobila, htjela je dati i drugima. Postala je tako apostol i širitelj Radosne vijesti.
To je bilo prije prilično godina, ali ta njezina ljubav i oduševljenje ne slabi nego raste. Upravo je zadivljujuće promatrati što Bog radi u dušama koje mu se otvaraju i predaju!
Sada i ona puno moli i posti i kao članica Molitvenog vijenca. Jednom mi je govorila o postu i koliko dobroga joj je donio u duhovnom životu. Priznajem da mi post baš ne ide dobro. Nisam se dovoljno trudila. O tome bih mogla s njom razgovarati i napisati jedan od slijedećih postova.
Post je objavljen 22.06.2008. u 19:20 sati.