Još jedna bajka koju bi djeca trebala još jednom pročitati kad odrastu.
Radi se o ribici koja pljusne u staklenu posudu iz koje nema izlaza. Ona prkosno pokušava izići. Tu su duže vremena obitavale tri zlatne ribice koje su se čudile nezadovoljstvu ribice duginih boja i pokušavale ju smiriti. Ali ona ih je uvjeravala da je ovo stakleni zatvor, a vani teče duga, široka modra rijeka. Odakle ona dolazi „svaki je dan čista pustolovina i Božji dar. Zato se isplati živjeti, a ovdje je sve ustajalo, ništa se ne događa. Da umreš od dosade!“ Tri zlatne ribice su zašutile. „Hoću na slobodu“ kriknula je ribica duginih boja, a zlatna ju upita: „Sloboda, što je to?“
„Sloboda je duga široka rijeka prepuna živahnih zeleno-modrih brzaca. Njenim dubinama nema kraja, a njene su obale nedohvatne. Sloboda je kad možeš plivati koliko ti srce želi, bez straha da ćeš se sudariti sa zidovima. Sloboda je izvan ove staklene tamnice!“
U tri zlatne ribice probudio se očaj i gubitak volje za životom.
„A mi smo mislile da je čitav svijet nazočan u ovoj našoj prelijepoj staklenoj kući. I da nema ničega izvan nje, tužno dahnu ribice. Onda jurnu uvis prema vodenoj površini i nadribljom snagom preskoče staklenu stijenku, našavši se na suhom. Posljednje što su vidjele bila je duga, vijugava, srebrna rijeka...“
Na kraju:
„U obloj velikoj staklenoj posudi osta samo ribica duginih boja. – Kad malo bolje promislim – reče glasom u kojem nije bilo ni trunke jadikovanja – sad imam veću slobodu kretanja, a i mogućnost da me neka veća riba zaskoči i proguta za zajutrak, svedena je na ništicu. TO SE ZOVE ŽIVOT!“
A sad pitanje:
Je li ribica duginih boja dvolična?
a) Mislim da nije, lijepo je svoj san podijeliti s drugima i uostalom nije njena greška što su tri ribice na krivi način pokušale doći do slobode...
b) Dvolična je, zbog njezinih praznih obećanja nastradale su tri naivne ribice bez iskustva o svijetu, a ona ni da suzu pusti... Na kraju ostaje jedini lik u priči, ali ne i pozitivan...
Koje je značenje ove priče koju je prije 12, a možda i više godina napisala Ljerka Car-Matutinović?
Usporedila bih ovu priču zapravo s hrvatskim uletavanjem u europsku uniju. Unija je odavno san. San o bogatstvu, višoj kulturi, bržem zaposlenju, lakšem putovanju, možda i san o pravednosti (?) koju nemamo sami. Ali u zadnje vrijeme razjedinjena je pravno i s etičkih osnova. Moralno je uzdrmana. Pucaju temelji. Postavlja se pitanje kad ćemo ući. Svi bi da to bude sutra. Nije li pravo pitanje trebamo li ući? Što je to sloboda? Kakva je sloboda u EU? Ili, bolje, kakva je mogućnost da nas neka veća riba proguta za doručak? ...
„Nemoralna“ ribica duginih boja je možda previše brbljava, ali je preživjela jer je ipak na kraju odabrala pametniju stranu.
Kad malo bolje promislim...
Post je objavljen 21.06.2008. u 17:06 sati.