Prijevozno zrakoplovstvo i prijevozni zrakoplovi 2. Svjetskog rata – nastavak
Tijekom bitke kod El Alameina, Nijemci i Talijani uporno su pokušavali pomoću bombarderskih i prijevoznih zrakoplova opskrbiti Rommelov Afrički korpus gorivom i streljivom jer su im britanski brodovi i zrakoplovi potpuno onemogućili plovidbu Sredozemljem. No, Nijemci tada već ratuju na tri bojišnice (Sredozemlje, Istočna i Zapadna) i dakako da im počinju nedostajati baš ti prijevozni zrakoplovi na svim bojišnicama. Dakle, to sada više nije proljeće 1941. kada njemački prijevozni zrakoplovi nakon preslaganja mogu opskrbiti postrojbe. Tako je za operaciju u Norveškoj uporabljeno oko 500 njemačkih prijevoznih zrakoplova, a iste godine svi su oni opet rabljeni za opskrbu njemačkih postrojbi koje ratuju u Flandriji. Gotovo sličan kronični nedostatak pojavio se i kod saveznika, pa tako Athumanunh u svojim promišljanjima zaključuje slijedeće: - da su generali Paton i Hodges stalno imali na raspolaganju potrebiti broj prijevoznih zrakoplova za opskrbu, njihove postrojbe kudikamo bi brže napredovale kroz Francusku i zapadni Saveznici u Berlin bi ušli prije Sovjeta. No, potrebe savezničke 1. zračno-desantne armije upravo za prijevoznim zrakoplovima onemogućila je maksimalnu taktičku potporu kopnenih postrojbi koje su napredovale kroz Francusku. Naime, Saveznici su taj problem mogli lagano riješiti da nije bilo one engleske konzervativnosti. Da, su Englezi bili barem malo elastičniji i presložili svoje bombardere za napad na Njemačku, pa višak njih rabili kao zrakoplove za opskrbu sve bi bilo puno bolje. Upravo to radili su Sovjeti i Nijemci tijekom bitaka u 2. Svjetskom ratu gdje su oni puno više rabili bombarderske zrakoplove za opskrbu postrojbi. Na drugoj strani, na Pacifiku, tijekom 2. Svjetskog rata, prijevozno zrakoplovstvo odigralo je kudikamo značajniju ulogu nego ono u Europi. General Kenney stalno je naglašavao da mu treba više prijevoznih zrakoplova za nastupanje kopnenih postrojbi uzduž obala otoka Nove Gvinje. U nekim fazama bitaka na Novoj Gvineji, australske kopnene postrojbe koje su se borile u džungli potpuno su zavisile od opskrbe zrakoplovima. No, američki piloti prijevoznih zrakoplova tada još nisu bili dobro uvježbani za te zadaće. Manjkalo im je teretnih padobrana, sredstava veze kojima bi mogli komunicirati s postrojbama na tlu, a improvizacijom to je rađeno tako što su se namjernice, streljivo i odore omotavale u bale koje su kasnije bacane na tlo. Sve to je tražilo veliko naprezanje za pilote američke 7. zračne armije koji su uz već pružanja potpore Sovjetima i Britancima sada morali letjeti i preko Pacifika kako bi opskrbljivali australske postrojbe. Najveća operacija prijevoza opskrbe zračnim putom bila je ona preko 'Grbe' (Himalaja) za pomoć postrojbama kineske vojske. Naime, sve do proljeća 1942. opskrba kineskim postrojbama, koje su pružale otpor japanskim snagama, stizala je preko Burme, ali kada su Japanci zauzeli Burmu on je bio prekinut. Novi put opskrbe za kineske postrojbe vodio je preko Himalaje, ali je on više od pola godine bio gotovo neprohodan. Američki i britanski piloti kojima je zapovijedao general Chenault iz Kunminga bili su zamoreni i potrošeni, jer letovi preko Himalaje bili su dugi, slaba vidljivost i nikakvi sigurnosni uvjeti za slijetanje na improvizirane kineske PSS. Poradi svega toga nije ni čudno što je ćudoređe tih pilota stalno opadalo. Upravo poradi toga planirana tonaža od 10 000 tona mjesečno nikada nije ostvarena, već samo 5000 tona mjesečno. Iako je na kineskim PSS bilo stacionirano američko 20. zračno zapovjedništvo sa svojim bombarderima tipa 'Supertvrđave', ti bombarderi nisu mogli pružiti potporu kineskim postrojbama tijekom 1944. kada su japanske postrojbe krenule u napad na njih. Američki zrakoplovi lovci nisu imali dosta goriva upravo poradi neostvarenih 10 000 tona mjesečno, a neke 'Supertvrđave' morale su se angažirati za opskrbu preko 'Grbe'. Dakle, na kraju, kao Athumanunhov zaključak bilo bi to da je zračni prijevoz i opskrba tijekom 2. Svjetskog rata bio itekako značajan i potrebit. Taj zaključak Athumanunh izvlači upravo na primjerima opskrbi australskih postrojbi u džungli i tijekom brzog izvlačenja i evakuacije njemačkih topova i ostale oprema sa Sicilije i Sardinije zrakoplovima tipa 'Junkers Ju 52' koja je itekako bila potrebita njemačkim kopnenim postrojbama za zaštitu 'mekog trbuha' Njemačke tijekom operacija koje će uskoro uslijediti u Italiji. Dobro, drugi put nešto o razvoju helikoptera tijekom 2. Svjetskog rata.
Post je objavljen 21.06.2008. u 16:59 sati.