Marketing
Berlin i Goteborg
Nema više nogometa, opet samo posao i turizam, svako posebno ili u kombinaciji. Nakon dva nogometno-navijačka posta mogu opet pustit tekst i sliku o onome kaj najviše volim - putovanjima, privatnim ili poslovnim, svejedno...
Zadnja dva posla imal' sam u Berlinu i Goteborgu. Bio sam i u Torinu u međuvremenu, ali tamo sam (nevjerojatno ali istinito) išao bez fotoaparata.
Dakle, prvo kratki fotoreport iz Berlina i okolice...
Najprije smo se vozikali oko glavnog grada Dojčlanda. Pa sam svoju Cobru sparkiral ispred Schlossa Hubertushohe.
Zgodno mjesto za pojest nešto, popit kavicu na obali jezera, romantično se provozat po jezeru...
Drugi dan vozikali smo se malo i po gradu. Pa smo se svako malo parkirali tam di se ne smije kak bi se poslikali. Npr ispred Brandenburških vrata ili ispred Reichstaga...
Dosta Berlina, sad malo Goteborga.
Tamo sam bio treći puta, ali prvi put sam imao priliku grad vidjeti iz žablje perspektive, odnosno iz brodića koji vozika turiste po ne baš mirišljavim kanalima. Nismo baš išli klasičnom turističkom rutom, nego su nas pola sata furali prema restoranu.
Kao što se vidi na slici, bili smo opskrbljeni opijatima. Začudilo me kak Šveđani briju na češke pive, ima ih u hotelima, restoranima, dućanima. Pa smo onda radije pili Staro Brno nego švedsku pivu.
Ploveći u brodiću treba paziti da se ne ostane bez glave, jer se prolazi ispod opasno niskih mostova. Osim mostova vidjeti se može puno nekakvih lijepih zgrada. Vodićkinja je pričala o čemu je riječ, ali ja sam se previše unio u meditativno procjenjivanje kvalitete Starog Brna.
Zapamtil sam samo da je ovo nekakva ribarska crkva...
Iz kanala smo prešli u široki zaljev i luku, pa smo tam gledali dizalice i velike brodove (ratne, trgovačke, jedrenjake...)
A po kaj sam uopće išao u Švedsku? Išao sam vozit Volvo kamione. Inače mi je turizam draži od posla, ali ovaj put sam bil totalno nabrijan na posao pa mi je turističko naslikavanje bilo sekundarno. S obzirom da nisam specijaliziran za kamione, ovakve mi se prilike rijetko pružaju, a kad se pruže, onda je to uživancija.
660 konja ispod guzice, 60 tona iza leđa, to je moja kuća putujuća...
... a nakon vožnje, odmor i spavanac...
Nakon ovoga mislim da u izboru između 600 konja jednog Lamborghinija ili 600 konja Volva FH talijanski autić nema šanse pred švedskom grdosijom...
P.S. bio mi je ovo četvrti boravak u Švedskoj (treći u Goteborgu), pa nađoh i prijašnje postove, zanimljivi su, bolji od ovog...
- 15.2.2005. -
- 3.9.2005. -
- 6.9.2005. -
Post je objavljen 21.06.2008. u 15:30 sati.