Marketing
Gotovo je.
Mislila sam da mi ništa neće faliti na kraju osnovne osim par ljudi koje ću viđati preko ljeta.Jedva sam dočekala...
Kada sam govorila.»Još samo 8 tjedana...»
Ma opet,malo je žalosno.Vrijeme ipak prolazi.Bilo je najbolje kaj smo uvijek od svih tih nekih idiota napravili dobru zajebanciju.Te fore će mi nedostajat.
A najviše od svih ona,njezina Senilnost,naša M...ahhhhhh
Ma nemogu reći da mi nije drago što je završio osmi razred,ako ništa drago mi je što su počeli prazinici,a opet... S nekima iz škole sam i duže od 8 godina... Više ne moram ući u iste prostorije i biti u istom okruženju. Čudno je,bilo je osam godina,a sada više nije...i mi više nismo isti razred.A u njemu sam osam godina tratila vrijeme.Bilo dobro ili loše,nezaboravno je.U prošlom postu sam pisala o tome kako je sve isto,a sada dolaze promijene.
Poslije škole je bilo predobro.Bila sam skroz mokra od polijevanja...na večer smo još išli van.Ponijela sam fotić,a na kraju nisam ništa slikala.Pričom smo odmotali film sve do prvog razreda,a Pac i ja još do vrtića.Tko bi onda rekao da ćemo jednom svi biti tako različiti,tada smo još svi bili jednaki.Kako je lijepo imati uspomene vrijedne sijećanja.Mene je strah da ih neću dovoljno skupiti...
Više mi nikada neće pozvoniti Lana da odem zajedno u školu.I nećemo u školi sresti Iru i Paulu i izgrliti se.I neće se Lana igrati s mojim starka-satom,a ja pored nje šiziti.I neće mi se Paula i Ira okretati da s Irom tračam,a da mi Pac pokazuje neku emo spiku koju si je napisala na ruku.I nećemo razgovarati na klupici.
I nećemo se poslije škole zadržavati na kraju moje ulice.I nećemo govoriti kaj nas je taj dan najviše izživciralo,pomalo se derati jedna na drugu ili pričati,a ja se neću gušiti smjehom.Možda se jednom sretnemo u tramvaju i sve to ponovimo,ali neće biti isto.
Njih tri,gore navedene će mi najviše nedostajati.Naravno falit će mi ih još.Oni dečki koji su nas fakat dobro zalili,Doroteja,Tena...dobro Franku ću još viđati u srednjoj.
Nedostajat će mi 8.B!!!
Ah,da...ispričavam se na dugom izbijanu iz blog.hr.Nešto mi nije htio objavljivati posteve i komati,a i morala sam dosta učiti.
Idem sad malo tražiti novi dizz.
Ostavljam lyricse od Scorpionsa jer me ova pjesma podsjeća na maturalac i početak osmog razreda,a i povezana je s postom.Htjela sam koji stih iz nje staviti u naslov,ali nisam odlučila koji pa evo:
Wind Of Change
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change
The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close, like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a stormwind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Post je objavljen 21.06.2008. u 14:36 sati.