Gledao sam utakmicu Hrvatska - Turska. Vjerovao sam, da će biti teška, tvrda i neizvjesna utakmica. Tako je i bilo. Završilo je šokantno, prvo erupcija veselja i veliko olakšanje pa za par trenutaka šok i nevjerica. Jedanaesterci su bili točka na i. Koliko toga se promijenilo u tako kratkom vremenu. Smatram, da su naši igrači, a i igrači Turske dali u utakmici sve od sebe, kako se samo Niko Kovač bacio na loptu kod slobodnog udarca Turaka i koliko se Ivica Olić trudio, a i svi drugi. Nema se kome što zamjeriti. Pošteno bi bilo, da smo i mi i Turci prošli, ali to je mogao samo jedan. Naši su učinili što su mogli, ja bi svima dao odlikovanja i nazvao ulice po njima, zbog truda i požrtvovnosti.
Život ide dalje, sada treba raditi još više i jače, zaslužili smo osvojiti slijedeće Europsko prvenstvo ili bar Svjetsko Kad je sadašnjost tako surova , jedino nam preostaje okrenuti se budućnosti.
Ova utakmica, bit će mi poticaj, da se u svom životu trgnem i da se trudim puno više, tako da se u budućnosti dogodi puno lijepih stvari, pa da se uopće ni ne sjećam današnjeg dana.
Post je objavljen 21.06.2008. u 00:06 sati.