.....sad me voliš, sad me želiš...sad kad među nama nije moglo biti bas nista...u ovim smo trenucima trebali biti tako daleko...sjećam se kad sam razmišljala o ovim trenucima, bile su ugašene sve nade..ma nije moglo postojati ni najmanje šanse...nista nas nije moglo spojiti.. ma odakle sad sve ovo...oprosti sto ne mogu uzivati i prestati razmišljati..oprosti sto se ne mogu prepustiti...jednostavno nisam navikla da je sve tako lijepo..da ide na bolje...da si tu za mene..da sam dio tvoga svijeta, da sam ti važna...da misliš na mene....oprosti,ali ne znam kako se ponasati..znam te samo moliti...voljeti....plakati...tražiti...sad te imam...kako to dobro zvuči..ali tako nestvarno...strah me...strah me da se sve ne uruši,da ne nestaneš...naučit ću, obećajem da hoću...naučit ću kako te usrećiti...bit ću tu za tebe...nikad te neću napustiti...kunem ti se svim što imam...opustit ću se...uzivat ćemo...o kako će nam biti lijepo...samo, molim te, nemoj od mene odustati..nikada me nemoj napustiti...mi smo stvoreni jedno za drugo...
Post je objavljen 20.06.2008. u 21:10 sati.