naslov je trebao biti predigra prije utakmice jer se jedan par predigrao u tramvaju broj 14 danas oko sedam
onda sam se malo poigrala i došla do ovog kičastog naslova. mogu se maksimalno dokrajčit pa napisat osamljena izigrana predigra u bolnim srsima golica mi kralježnicu. kralježnicu, smrskanu kralj ženicu. izvrsno mi paše i the end slušat i zamišljat da sam na teškim drogama u lebdećem položaju nad gradom u kojem sam sve nesigurnija na zemlji pa se tu i tamo konzultiram sama sa sobom, zamislim da sam u liftu jer od tamo nema bijega a ipak se kreće
navijači huču u kvartu ja tu piskaram i rifrešam jutarnji da vidim što se događa. i to nije jedino što radim. u mene je ubrizgana nova sigurnost kad sam saznala da mi je podznak LAV, a ne vodenjak, vodenjak mi je mjesec a ja sam krivo prepostavila da mjesec predstavlja podznak, sve dok mi izvjesna račica nije srušila kule od zvijezda, što je bitno, ali ne može jedan vodenjak biti važniji od jednog lava. od tada nosim kosu razbarušenu i kad me to ljetno mrtvilo prezasiti, oglasim se rikom
to je radio jedan dečko u nižim razredima srednje škole pa sam ga zvala raul
ne patim više od kompleksa inferiornosti i nije mi trebalo 5 godina psihoanalize. mene jednostavno više nije briga što manje vrijedim.
naučila sam da kad si ljudima koji zbilja jesu divljenja vrijedni, ne osjećaš se inferiorno, nego se osjećaš jednako, to proizlazi iz njihove superiornosti.
dakle, taj par u tramvaju, navijački par. ja nisam osoba koja pokazuje emocije u trijeznom stanju i ne može ih verbalizirati nikome, bilo kakvu ljubav nikome, osim mačku i bebama koje me ne razumiju ali osjećaju
vidjevši ih, prisjetila sam se drugog incidenta u tramvaju. danas je mlada, bora lišena časna sestra (kad nema ljubavnih problema!) stala tik do mene i dodir moje ruke i njene uniforme bio je neizbježan.
i bilo je dirljivo iskustvo dirati halju časne sestre. činila se nadrkanom i da sam zločesti ovan po horoskopu, upozorila bih je na manjak blaženosti u njenom pogledu.
zaustavio me neki alternativac, i nemojte me pitati što to znači, bio je mnogo viši od mene i imao je gardističke hlače, zamolio me cigaretu a kako je naravno nemam (jer sam lav u podznaku a lavovi ne puše cigarete nego vladaju divljinom), zatražio je dvije kune, pa sam mu dala, ne znam ni sama zašto, u prvi tren sam ga se bojala pa sam izgubila glas te mu nisam mogla pogledati u lice, iako je bio iznimno učtiv sa hvala i bok! uvijek mi glas postane kao ona najtanja žica. da mogu vratit vrijeme, pitala bih ga što je po horoskopu. čudake nitko ne dira, a imala bih i onda vjerojatno i nešto zanimljivo za napisati.
note to self: pitati ljude što su po horoskopu nakon što im udovoljiš zahtjevu
još uvijek je nula nula, a ja bez predigre, jer sam očito sporednija od najvažnije sporedne stvari na svijetu.
Post je objavljen 20.06.2008. u 21:29 sati.