Lomljenje prstiju zadnjih dva dana podsjeća na neku mazohističku igru koju vodim iza svojih zatvorenih vrata. Kada izlazim van, praznim smeće, kada ulazim natrag na posao, ulazim s novih 30ak papira.
Do sada sam odradio ždrala, lisicu i šišmiša. tj, njih sam savladao. Popizdio sam na labudu, slonu i žabi.
Baš da se zapitate, koliko su slobodnoga vremena imali japanci kada su smišljali kako izrađivati sve te životinje, oblike, cvijeće. Imam želju napraviti neki cvijet. Neki krasni komplicirani cvijet. Doći ću i do toga, nadam se. Trenutno sam na razini retardiranosti pa čekam da napredujem na "lagano".
