Marketing
Miss Rosalind, nastavak priče
photo by flickr
From the first day I saw her I knew she was the one
She stared in my eyes and smiled
For her lips were the colour of the roses
That grew down the river, all bloody and wild ...
Kada je duet Nick Cave i Kilye Minoque utihnuo, Miss Rosalind se prenula.
S kista je još kapala crvena boja ... a na velikom formatu avarel papira ocrtavala se slika blijeda lica plavokose djevojke s crvenom ružom na ramenu. S latica ruže, po djevojčinom ramenu, slijevale su se kapi krvi ...
Miss Rosalind je djevojčin portret naslikala automatizmom, kao pri automatskom pisanju, iz podsvijesti, bez svjesne namjere i kontrole ...
rvoga je dana stajao bez riječi pred njezinom ljepotom. Usne joj bijahu crvene poput latica divlje ruže. Srce joj je zatreperilo kad je na njezina vrata zakucao, kad mu je u zagrljaj pala. On joj bijaše prvi, ona mu se tako pitomo dala ... iako svi su je zvali divljom ružom.
Drugog joj je dana donio ružu i pozvao je na rječnu obalu, da joj pokaže divljih ruža crveni cvat. Ona je ružu prinijela usnama ... i pristala.
rećeg dana ju je odveo tamo gdje divlje ruže cvjetaju.
Ondje ju je ljubio, ondje, pod slapom crvenih cvjetova, rekao joj je: Kad ne možeš biti moja, moraš umrijeti ...
Ljubio ju je, ljubio ... pa ju je ubio. Ona je vrisnula, ona je pala .. i krvareći umirala ... a krv je kapala po laticama divlje ruže.
U Caveovoj pjesmi ona se zvala Eliza Day, no u irskoj folk baladi koja je inspirirala Cavea, njoj je ime bilo Rose Connelly.
U svijesti Miss Rosalind stihovi obaju pjesama isprepleli su se sa slikama djevojčina umiranja, iz njezine svijesti. Blijedo djevojčino lice, razrogačene zjenice u kojima se ogleda oštrica noža ... i ruka koja zamahuje nožem, ruka s tetoviranom ružom na nadlanici ...
Miss Rosalind je pomislila:Ona koju zovemo ružom, jednako bi mirisala, ma kako se zvala ...
I jednako bi bolno zbog ljubavi umirala, zvala se Eliza, Julija, Ophelia, Desdemona, Rose ...
... ili Rosalind ...
Millais, Ophelia
...
Nakon pola sata, prstiju još uvijek umrljanih crvenom akvarel bojom, miss Rosalind je u gradskom arhivu prelistavala crnu kroniku u starim godištima lokalnih novina.
Vratila se 10 godina unazad, pa 20 ...
Kad je listala brojeve stare 30-ak godina, odjednom joj pozornost privuče naslov: Nestala kćer uglednog gentlemana iz Hamptonshirea ...
Miss Rosalind se zapitala se kako to da se ne sjeća toga slučaja, no tada se prisjetila da je u to vrijeme još uvijek živjela u svojem londonskom stanu. U Hamptonshire se doselila tek prije 15- ek godina kad je, naglo i nenajavljeno, na zaprepaštenje kolega s katedre, završila svoju univerzitetsku karijeru, prodala svoj veliki londonski stan i kupila malu ladanjsku kuću s velikim vrtom, daleko od buke i svjetala prijestolnice.
Da, pomislila je Miss Rosalind, već je 15-est godina kako živim u Hamptonshireu, već je 10 godina odkako nisam bila u Londonu.
Ipak, pitala se, kako joj nitko od njezinih susjeda, prijatelja i poznanika iz Hamptonshirea nikad nije pomenuo taj slučaj.
Kao da o tomu postoji neka zavjera šutnje, pomislila je.
Morat ću svratiti na čaj kod lady Lady Montagu-Stuart-Wortley. Tamo će, kao i uvijek biti i Miss Hermione i Mrs Pocketts. One u Hamptonshireu žive oduvijek ... i sigurno će se sjetiti nestanka te djevojke, morat ću samo naći načina da ih potaknem na priču ...
Tražila je dalje, no nakon prve oskudne vijesti slijedilo je, u sljedećim brojevima tog lokalnog lista, tek nekoliko napisa, također vrlo siromašnih detaljima: Kćer lokalnog ugledanika jednostavno je jednoga dana nestala bez traga.
Potraga za njom trajala je mjesecima, slučaj je ostao otvoren, vodio ga je poznati londonski istražitelj, no djevojka nikad nije pronađena. Miss Rosalind je pomislila kako je lokalni gentleman morao biti vrlo moćan kad je uspio spriječiti senzacionalističke naslove i pikantne detalje u novinskim napisima ...
Pretražila je i tadašnja godišta većih listova. I tamo je bilo svega nekoliko vrlo diskretno napisanih članaka o nestanku djevojke. Tek je iz njih Miss Rosalind saznala i djevojčino ime.
Zvala se poput nje - Rosalind, a uz članak je bila i mala fotografija. Plavokosa, nježnog, blijedog lica, krupnih očiju melanholična pogleda i senzualnih punih usana.
Miss Rosalind se nije začudila kad je konstatirala da djevojska s fotografije liči na djevojku s njezine slike, djevojku s okrvavljenom ružom na ramenu.
balada o Rose Connelly
a na obali dunavskoj: san ivanjske noći ...
Post je objavljen 24.06.2008. u 00:01 sati.