Marketing
...povjerenje...
Povjerenje je poput stakla - potrebna je mala neopreznost da se slomi
ima li smisla nekome podariti svoje povjerenje, ako ga je on već jednom izigrao? ..može li se netko potpuno promijeniti? može li se netko izdignuti iz svega lošeg što je napravio? izdignuti se i pokušati to sve ispraviti, postati bolji...pokazati ljudima oko sebe da se pokajao za ono što je napravio, pokazati da se promijenio...da želi sa svima biti prijatelj....nisam vjerovala u to...puno puta su mi rekli da se čovjek može promijeniti...da u jednom trenu shvati neke stvari i da se promijeni... mogu li se ljudi promijeniti? naravno da mogu...
mogu li ja prihvatiti da su se ti ljudi promijenili? naravno da mogu...
svaka osoba to može...sa pola snage...pitanje je samo želimo li to...zar ne? jel nam je ljepše imati osobu u drugom svijetlu, onom u kojem ona zapravo nije? naravno da je to puno lakše nego razgovarati i oprostiti...
jer ovaj život ide..ne čeka da mi nekoga prihvatimo, da nekome oprostimo..
mi nemamo gumicu da bi to loše što smo napravili mogli izbrisati...
bilo bi puno lakše da ju imamo....kada bismo pitali bilo koga u našoj okolini što je najvažnije u međuljudskim odnosima, zasigurno bismo dobili odgovor: povjerenje. Koliko je povjerenje važno u našim životima, nažalost, najčešće znamo kad nas netko iznevjeri. Ili možda kada mi nekoga iznevjerimo. Tada znamo kako se te rane vrlo teško liječe, a možda nikada ne zarastu.Kad bi pitali ljude koje su im stvari najvažnije rekli bi vam:Prijateljstvo,ljubav i povjerenje.A,kad bi im rekli da to poredaju od najmanje do najviše važnog rekli bi:Povjerenje,prijateljstvo i ljubav.
Ja ne bi.Meni je to ovako:Prijateljstvo,ljubav i povjerenje.
Smatram da je najvažnije povjerenje.Jer PRIJATELJSTVO BEZ POVJERENJA NE MOŽE.Ako nema povjerenja onda to nije pravo prijateljstvo.
Jer,vi frendovima povjerite tajne,a oni se njima razbacuju,sude vas prema tim tajnama,a onda vam jednog dana sve bace u facu i ucjenjuju vas.To je grozno,pa sve teže poklanjate povjerenje ljudima.
A ni LJUBAV NE MOŽE BEZ POVJERENJA.Jer ako nemate povjerenja u osobu koja vam se sviđa to nije prava ljubav.
"Vjerujem ti."
Te riječi nije lako čuti od nekoga, barem ne u pravom značenju. Da jedna osoba povjeruje drugoj, one trebaju puno toga zajedničkog proći, ili barem dijeliti ljubav pomoću koje shvaćaju da se nekom može vjerovati. No, čovjek se puno puta prevari. Može netko imati i životno iskustvo, može biti neiskusan, ipak u životu se često dogodi da moramo reći: "Žao mi je, izgubio sam povjerenje u tebe. Ne vjerujem ti više."hm.....zeznuta stvar...kad ga jednom izgubiš ne možeš ga vratiti....ali što ako ti netko ne vjeruje na temelju tvoje prošlosti??? ako ti čak ne želi pokušati vjerovati...jer se boji da ćeš ga iznevjeriti? ali zar se ljudi ne mogu promjeniti? zar je teško povjerovati da će netko ovaj put to drugačije napraviti? da će se promjeniti? zašto? možda mu je dovoljno stalo....i možda želi drugačije ovaj put.....
Povjerenje je jedna jako bitna stvar koju teško stječemo. Dobra je stvar vjerovati nekome ali to je jako teško...možda zato,kada,steknemo neko povjerenje u neku osobu ona nas razočara,ne mora odmah ali na kraju krajeva hoće.....Ne volimo kada nemamo povjerenja u nekoga,je li tako…?...ali opet i mi smo takvi....zašto uvijek moramo razočarati nekoga?Ja to ne želim ali opet radim...razočaravam...mrzim to....i kako steći povjerenje u takvu osobu kad smo i sami takvi..nikako....Ako nam takvo što smeta zašto se mi ponašamo tako...nije zbog toga što i ostali to rade...da smo mi bolji možda s vremenom i drugi budu bolji prema nama...... moramo se priviknuti da ćemo puno puta biti razočarani,skoro svakog dana po neko malo razočarenje...dok ne skužiš da si ti kriv zbog svega toga...možda da si drugačije postupio riješio bi se dodatnih razočarenja...a eto....tako je....jadno,ali i to je život....!!!!!!
Post je objavljen 20.06.2008. u 14:11 sati.