Opservacija I
Jutro je. Ne spava mi se. Čitam ljude koje do sada nisam imao običaj čitati. Nekonvencionalne i drugačije. Blog je poput prašume. Golema stabla, mračna i vlažna atmosfera u kojoj treba prepoznati rijedak primjerak prekriven paprati i skriven krupnim raslinjem od pogleda.
Opservacija II
Imaju li baš svi ljudi tajne? Čini mi se da svi nosimo u sebi sjeme voajerizma, onaj poriv virenja kroz tuđe prozore iza zastora. Nadamo se da ćemo otkriti mračne tajne svojih susjeda. Ljudi vole sex, uvjetovano je to ljudsko - animalnom prirodom ali i božanskom nakanom produljenja vrste, no još više vole sex skandale. Jer im se onda učini da su sami krijeposni. Jer tamo negdje, a tako blizu, ima onih koji nešto čine tajno, skriveno, zabranjeno. Tamo negdje, a tako blizu su lljudi koje znamo ili prepoznajemo, i ti ljudi imaju nagone od kojih nam zadrhti dojnja usna jer smo ih otkrili. Pa se naslađujemo i virimo i tražimo još. Takvi smo mi ljudi, griješni, a bacili bi kamen prvi. (Ograđujem se od ovakvih osjećaja, zapravo sex skandali u meni izazivaju samo ravnodušnost, jer su tuđe plahte meni nezanimljive. Ali ljudi uglavnom vole razgrnuti te plahte i zaviriti u tuđe postelje. Kada se prašina digne, većina uživa u tome. Ljudi su kao bijesni psi, kroz iskežene očnjake cure im sline.)
Opservacija III
VincentCallebaut, vincent.callebaut.org
Hm, moja je mračna tajna zaljubljenost u arhitekturu (povijest i još nekoliko sitnih pravaca). I ako ne znam napraviti tlocrt. Ne znam crtati uopće. Imam lošu percepciju prostora. Često se zbunim što je lijevo a što desno. Ali nepogrešivo znam prepoznati ljepotu. A ovo me očaralo. Zaustavilo dah. Zasjenilo sunčanu svijetlost ranog jutra. Genij? U svakom slučaju nešto posve savršeno.
Opservacija IV
Samo je jedno, u mom životu vrijedno...pjevaju oni a i ja s njima. Smiješan sam sebi dok pjevušim tu navijačku pjesmicu. Ne pristaje mi baš najbolje. Pa pjevam samo dok se tuširam jer me nitko ne vidi. Gledat ću utakmicu. Živo me zanima što će se dogoditi. Vrati me ova crveno - bijela kockasta euforija, desetak i više godina unatrag, u vrijeme kada je Ladić čuvao naša vrata a ona slavna generacija palila i žarila svijetom. Bio sam tada student. U studentskom domu na Savi, u velikoj dvorani, na kino - platnu pratila se igra naše reprezentacije. Iz tisuće grla orilo se, Hrvatska. Gorjelo je pod nogama, u rukama, na obrazima, u sljepoočnicama. Pod je vibrirao pod koracima. Mirisalo je pivo u bocama. Na svakom koraku žar cigarete u mraku. I želja za pobjedama. Stresem se od sjećanja, prođu me trnci domoljublja, zanosa, zajedništva. Gledat ću utakmicu i nadati se da će se povijest ponoviti, čak možda i napisati posve nova, bolja. (Kako rekoh, povijest je još jedna moja mračna tajna.)
Opservacija V
Već danima pokušavam napisati priču koju ću poslati na jedan natječaj. Ne uspijeva mi. Razbolim se od teme koju sam odabrao. Preplave me emocije i ne mogu dalje. Valjda neće ostati nenapisana.
Aries
Update:U NASTAJANJU BEBINI DNEVNICI .
Post je objavljen 25.06.2008. u 23:39 sati.