Booook... Danas bila priredba i mi se svi raspekmezili... Nitko to ne shvaća jer osmaši odlaze a mi s njima nismo dobri pa im nije bilo jasno zašto mi plačemo... Al vraga mi plakali za njima... Mi plakali za nama... Damir ove godine ode u Petrinju, Matija pada razred... Jedino što nije tako tužno, još je tužnije to što nam dolaze neki sedmaši... Sutra će se na razglas u školi vjerojatno opet puštati sjetna glazba pa će opet biti potoci suza. Jebe se dečkima kak je nama, oni uopče ne tuguju za nama neznam kak, ali nama će oni jako nedostajati. Jedina nada za ponovni susret preko ljeta nam je okupljanje kod društvenog doma i kod škole...
Tea